World of magic

Dobrodosli u svijet magije,misterije i paranormalnog.Nadam se da cete uzivati.

07.04.2007.

Historija EGIPTA

 

Egipatska je država nastala u dolini rijeke Nila u sjeveroistočnoj Africi. Vladarima faraonima pomagali su činovnici pisari koji su se brinuli da se svi poslovi što djelotvornije obavljaju. Vještina pisanja učila se u školama, gdje su svećenici podučavali nadarenije dječake. Egipatsko je hijeroglifsko pismo bilo teško naučiti, pa su pisari bili vrlo cijenjeni. Egipćani su pisali na papirusu, materijalu izrađenome od tankih i uskih komada trske koja je rasla uz rijeku Nil. Na svicima papirusa zapisivali su molitve i priče o bogovima, znanstvene spoznaje s područja matematike, medicine i astronomije, zakone, ali i svakodnevne događaje. S vremenom se poznavanje hijeroglifa izgubilo, i tek je početkom 19. stoljeća francuski znanstvenik Jean François Champollion odgonetnuo njihovo značenje.

Grad Knos bio je središte kretske civilizacije, prve razvijene civilizacije u Europi. Otok Kretu zato nazivamo i kolijevkom europske civilizacije. Kreta se nalazi usred istočnog dijela Sredozemnog mora, na raskrižju pomorskih putova koji povezuju Grčku, Aziju i sjevernu Afriku. Plodne ravnice i povoljan prometni položaj između Istoka i Zapada omogućili su razvoj bogate kulture utemeljene na trgovini i obrtu. Kretski su gradovi (najpoznatiji su Knos, Fest, Malija i Hanija) bili goleme višekatne palače sa stupovima živih boja i zidovima ukrašenim freskama s prizorima iz svakidašnjeg života. U središnjem dvorištu palača održavane su predstave, obredi te natjecanja u jahanju i preskakivanju bikova. Kretski su bikovi bili snažni i golemi, a smatra se da je istarski boškarin njihov daleki potomak.

Stari su Grci cijenili tjelesnu spremnost i rado su je pokazivali na igrama i natjecanjima. Najpoznatije natjecanje bile su Olimpijske igre koje su se održavale u gradu Olimpiji u čast vrhovnoga grčkog boga Zeusa. Grci su se u Olimpiji natjecali svake četvrte godine, a Olimpijske su im igre bile toliko važne da su i vrijeme računali od prvih održanih igara, od 776. g. pr. Krista. Za vrijeme Olimpijskih igara Grci su prekidali sve međusobne sukobe, pa se može reći da je tada olimpijski plamen zamjenjivao oružje zbližavajući i povezujući ljude. Od 1894. godine održavaju se moderne Olimpijske igre. Njihovo je obnavljanje potaknuo barun Pierre de Coubertin. Zimske olimpijske igre održavaju se od 1924. godine. Najbolji se svjetski sportaši sastaju svake četvrte godine promičući olimpijski duh sažet u krilatici Olimpijskog pokreta Brže, više, snažnije.

Doba atenskog državnika Perikla (495 – 429. pr. Krista) nazivamo zlatnim dobom Atene i vrhuncem njezine demokracije. Periklo je ukinuo visinu prihoda kao uvjet za sudjelovanje u upravi. Budući da je uveo dnevnice za obavljanje državnih službi, upravljanje državom postalo je dostupno većem broju ljudi. Kako bi se izbjegla pristranost, za svaku su se dužnost mogli kandidirati svi građani s pravom glasa, a odabirani su ždrijebom. Periklo je mnogo učinio i za atensku kulturu. Svom je prijatelju kiparu Fidiji povjerio preuređenje Atene u najljepši grčki grad. Na brijegu usred Atene izgrađena je tvrđava Akropola, a na njoj hramovi posvećeni božici Ateni (Partenon), božici pobjede Niki, Erehtej posvećen bogu mora Posejdonu i mnogi drugi manji hramovi i građevine. Periklo je dovršio i zidove koji su Atenu povezivali s njezinom lukom Pirejem.

Grčki su filozofi nastojali pronaći počelo svih stvari i otkriti smisao ljudskog postojanja. Istodobno su se bavili i praktičnim stvarima, pratili politička zbivanja i savjetovali državnike. Jedan od najvećih grčkih filozofa bio je Platon (427 – 347. pr. Krista). U blizini Atene osnovao je filozofsku školu u kojoj se nalazilo vježbalište i lijep vrt posvećen mitskom junaku Akademu, prema kojemu je škola nazvana Akademijom. Platon je smatrao da je ovaj svijet zapravo sjena stvarnog svijeta, svijeta ideja. Ideje su nepromjenjive i vječne, ali ljudi zbog svoje slabosti u svijetu u kojemu žive mogu vidjeti samo njihove odraze.

Stanovnici Rima razlikovali su se prema podrijetlu i položaju. Slobodni su se građani dijelili na patricije – bogate aristokrate, i plebejce – običan puk. Plebejci su bili nezadovoljni svojim položajem. Plaćali su poreze i služili vojsku, ali nisu imali politička prava. Dok su ratovali, njihove su njive propadale, pa nisu mogli prehranjivati obitelji. Zaduživali su se ili čak postajali robovi. Kad su se plebejci počeli boriti za svoja prava, patriciji su pristali na imenovanje dvojice pučkih tribuna koji su trebali zastupati interese plebejaca i štiti ih od samovolje patricija. Ako je Senat donio neku odluku štetnu za plebejce, pučki su je tribuni mogli onemogućiti riječju veto (zabranjujem).

Gaj Julije Cezar istaknuo se ratujući protiv Gala. Nakon pobjede proširio je rimske granice sve do Atlantskog oceana. Stekao je veliki ugled i osvojio bogati ratni plijen. Bio je najistaknutiji član prvog trijumvirata. Do 46. godine prije Krista porazio je i one koji su mu se suprotstavili u Rimu i samostalno zavladao. Iako je smatran polubogom, činjenica da je o svemu sam odlučivao navela je skupinu plemića na zavjeru. Ubili su ga u Senatu 44. godine prije Krista. Često se spominju i Cezarove izreke. Kad je prešao rijeku Rubikon, navodno je odluku o napadu na protivnike u Rimu popratio riječima: “Kocka je bačena.” Sve je svoje ratove sažeo u kratku uzrečicu: “Dođoh, vidjeh, pobijedih.” Kad je pred smrt među urotnicima ugledao svoga usvojenog sina Marka Junija Bruta, obratio mu se riječima: “Zar i ti, sine moj?” Te riječi i danas simboliziraju izdajstvo.

Car Dioklecijan (284 – 305) rođen je u Dalmaciji i bio je sin oslobođenog roba. Imao je neograničenu vlast, koju nazivamo dominatom. Godine 305. povukao se s vlasti i otišao u palaču na morskoj obali, preteču grada Splita, sagrađenu nedaleko od tadašnjega velikoga grada Salone. Palača je bila okružena debelim zidinama, a njezine su se dvije glavne ulice sjekle pod pravim kutom. U palači su bile radionice, skladišta, zgrade za smještaj vojske, carske odaje, mauzolej, hramovi itd. Vodovod dugačak devet kilometara opskrbljivao je palaču vodom iz rijeke Jadro. Hram palače danas je krstionica, a Dioklecijanov mauzolej katedrala svetog Duje. Dioklecijanova je palača jedan od najvažnijih hrvatskih antičkih spomenika.

U 3. i 4. stoljeću Rimsko su Carstvo razdirale međusobne borbe za vlast. Carstvo se moralo braniti od germanskih napada, a sve su češće izbijali i ustanci u pokorenim zemljama. Radi organiziranja obrane i djelotvornijeg upravljanja golemim područjem, car Teodozije je 395. godine oporukom podijelio Carstvo na dva dijela, ostavivši jednom sinu Zapadno, a drugom Istočno Rimsko Carstvo. Zapadno Rimsko Carstvo propalo je 476. godine, kada je germanski vojskovođa Odoakar svrgnuo cara Romula Augustula. Istočno Rimsko Carstvo održalo se do 1453. godine. U srednjem se vijeku nazivalo Bizantskim Carstvom, prema imenu grčke kolonije na čijem je mjestu car Konstantin izgradio novu carsku prijestolnicu – Konstantinopol.

Brojna germanska plemena (Ostrogoti, Vizigoti, Vandali ...) stoljećima su bili sjeverni susjedi Rimljana. Prema povjesničaru Tacitu, imali su plave oči, prkosan pogled i jako tijelo, a Cezar ih je opisao kao skromne i siromašne ljude. Pokatkad su pljačkajući provaljivali na područje Rimskog Carstva, a u doba mira trgovali su s Rimljanima. U drugoj polovici 4. stoljeća Huni napadaju Germane i potiskuju ih na područje Rimskog Carstva. Ti su događaji označili početak velike seobe naroda. Jedno germansko pleme, Vizigoti, tražilo je od cara Valensa dopuštenje za naseljavanje na području Carstva. Iako im je car to dopustio, izbile su nesuglasice. Predvođeni Alarikom, Vizigoti su porazili Rimljane i 410. godine lako osvojili i sâm grad Rim čija su im vrata otvorili robovi koji su ih smatrali osloboditeljima.