World of magic

Dobrodosli u svijet magije,misterije i paranormalnog.Nadam se da cete uzivati.

25.04.2011.

Hvatac snova

U mnogim plemenskim društvima širom svijeta vjerovalo se da je noćni zrak ispunjen lošim i dobrim snovima koji lete. Postojali su brojni načini na koje su ljudi pokušavali da one lijepe dozovu u svoje snove. Indijanci su u te svrhe pravili hvatače snova. Običaj je bio da se njima daruju novorođena djeca i tek vjenčani parovi.

 
Hvatači snova


Indijanci imaju svoju legendu o hvatačima snova. Prije mnogo vremena, kada je svijet još bio mlad, stari vrač iz plemena Lakota bio je na visokoj planini kada je dobio viziju. U toj viziji se Iktomi, veliki učitelj mudrosti, pojavio u obliku pauka. Iktomi mu se obratio na svetom jeziku, a dok je govorio, uzeo je obruč od vrbe koji je imao na sebi konjsku dlaku i perle i počeo da plete mrežu. Pričao je o ciklusima u životu - kako počinjemo život kao bebe, prelazimo kroz djetinjstvo i odrastanje, do starosti kada se ciklus završava. U svakom životnom dobu postoje mnoge sile, neke dobre, a neke loše. Ako slušate dobre sile, one će vas usmjeravati u pravom smjeru. Kada je Iktomi završio priču, dao je vraču mrežu i rekao da je mreža savršen krug sa rupom u sredini, te da treba da je iskoristi da njegovi ljudi pronađu svoje ciljeve, da na pravi način iskoriste svoje ideje, snove i vizije. Ako vjerujete, mreža će uhvatiti vaše dobre ideje, a loše će otići kroz rupu. Vrač je ovo prenio svom narodu i zato sada mnogi Indijanci kače hvatače snova iznad svojih kreveta. Dobro se hvata u mrežu života, a zlo propada kroz rupu u centru mreže i više nije dio njihovih života.

Hvatač se postavlja pored prozora u spavaćoj sobi; prema vjerovanju, u njegovu mrežu hvataju se snovi, od kojih samo oni dobri bivaju zapamćeni. Dobri snovi, znajući put, lebde kroz mrežu, čuvaju u sebi znanje i uspomene, zatim prolaze kroz centar i klize niz perca pravo do osobe koja sanja. Loši snovi se beznadežno upetljavaju u mrežu hvatača snova i izgore na prvoj svjetlosti dana.

Hvatači snova ne moraju se koristiti samo u spavaćim sobama, već mogu biti amajlija u kolima, ili na ulazu u kuću. Prave se od alkica, manjih ili većih perli; može se staviti i poneko perce, a mrežica je neophodna.

http://img132.imageshack.us/img132/3681/hvatasm2.jpg

24.04.2011.

Dokazuju li ove slike da duhovi postoje?

 
 
 
Slika figure u dvorcu Tantallon
 

Slika lika koji promatra dvorište dvorca Tantallon najzanimljiviji je mogući dokaz da fotoaparati vide duše koje su napustile svijet. Među odabranim fotografijama nalazi se i jedna iz Hrvatske.

 

Richard Wiseman, ugledni profesor sa Sveučilišta u Hertfordshireu, predstavio je u petak javnosti čak 250 fotografija koje je prikupio od početka ožujka, a na kojima možda doista možemo vidjeti prave duhove.

Najdojmljivijom je proglašena slika koju mu je poslao Christopher Aitchison, turist koji je u svibnju 2008. aparatom zabilježio figuru koja je promatrala dvorište dvorca Tantallon u Škotskoj.

Stručnjaci su potvrdili da slika nije obrađena, pa ako toga dana dvorcem nije šetao kakav čovjek odjeven u srednjevjekovnu uniformu, a Aitchison tvrdi da nije primjetio druge turiste, kao jedino preostalo moguće logično objašnjenje se nameće da je u pitanju igra svjetlosti i sjene.

Oni koji su, pak, uvjereni da je to doista duh, na slici su prepoznali Jamesa V., škotskoga kralja, koji je u Tantallonu bio zatočen početkom 16. stoljeća!

Autori slika su amaterski fotografi iz čitavoga svijeta, te će Wiseman o fenomenu pojavljivanja duhova na slikama raspravljati s kolegama 4. travnja u sklopu Međunarodnoga znanstvenog festivalu u Edinburhgu.

Pogledajte deset fotografija koje su najviše dojmile na stranici www.scienceofghosts.com, među njima i sliku koju je poslao hrvatski autor Filip Gaži.
04.11.2010.

Element Voda

Smjer: zapadGodišnje doba: jesen

 

Doba dana: zora

Dan u tjednu: ponedjeljak, petak

Osjet: okus

Radnja: usuditi se

Stanje: tekuće

Arkanđel: Gabrijel

Magični alati: magični ćup, čaša, kalež, kugla, pehar, prsten, bačva, sve vrste srebrnih predmeta, čajnik, školjke, kistovi,

Kamenje koje se koristi kao pomoć kod rada sa elementom: ametist, akvamarin, beril, kalcedon, koralji, lapis lazuli, mramor, mjesečev kamen, biser, safir, selenit

Boja: srebrna, purpurna, bijela, plava, indigo

Specifičnosti: koristi se u ritualima i čarolijama ljubavi i romanse, psihičkih moči, astralnih putovanja, rada sa snovima, meditacije, liječenja, duhovnih dobitaka, rođenja, smrti, preporoda, prizivanja duhova

Bilje koje se povezuje sa elementom Zrak: velebilje, kupina, jasmin, vanilija, lotus, valerijana, hajdučica – stolisnik, ljiljan, gavez, čićak, kamfor, mirta – mirisna smola, perunika

Životinje: ribe i ostale vodene životinje

Elementarni kralj: Necksa

Metali: bakar, srebro

Božice: Boann, Venus, Cleone, Doris, Fand, Ganga

Bogovi: Poseidon, Neptune, Lir, Imset, Apo

Božica: Crone – starica

Elementari – bića koja vladaju elementima: Undine

Element Voda ima snagu čišćenja. S duhovne strane predstavlja aspekte duše, emocija i podsvjesti.

  • Povezivanje s Elementom Voda – meditacija

Uzmite plavu svijeću. Očistite je u slanoj vodi, blagoslovite i obilježite simbolima. Uzmite bilje i kamenje koje odgovara Elementu Vodi. Uzmite posudu s vodom i postavite je u smjeru zapada. Licem se okrenite prema zapadu. Zapalite svijeću. U kadioniku zapalite manju količinu bilja. Zamišljajte prizore s vodom: more, rijeke, izvore, potoke, kišu. Otpijajte gutljaj po gutljaj vode. Osjetite kako ulazi u vaše tijelo, pročišćava ga. Osjetite kako krv protječe kroz žile i struji. Meditirajte 15-ak minuta.

http://www.knjigasjenki.com/10/element-voda/

11.11.2009.

Aine-Keltska mitologija

Boginja ljubavi i plodnosti;Jos poznata i kao vilinska kraljica Munstera.Ona je poboljsavala ljudsku ljubav i bila je veoma jaka sila prirode.Aine,poznata jos i kao boginja plodnosti bila je jako bitan faktor u poljoprivredi i napretku biljaka i zivotinja.Poznata je po tome da je napravila carobni zavjet da nikada ne spava sa covjekom sijede kose,i uspjela je da izdrzi taj zavjet cak i nakon sto joj je njena sestra napravila zavjeru putem svog ljubavnika Fionisa.

 

DRUGA IMENA:Aine Marina, Aine of Knockaine

 

OTAC:Eogalail

 

SUPRUG:Gerald Earl of Desmond

 

LJUBAVNIK:Kralj Aillel Olim, Fionnis



DJECA:Geroid Iarla



SESTRA:Miluchrach



FESTIVALI:Midsummer's Eve



PLANETE:Sunce i mjesec



ZIVOTINJE:Zec i labud



ELEMENT:Zrak



STRANA SVIJETA:Sjevero-zapad

10.04.2009.

Slika

 Mozda jedan od ukletih jedrenjaka....:)

09.04.2009.

Zelje...

Ako imate neku zelju,nesto o cemu bi voljeli da pisem samo javite.....potrudit cu se da to pronadjem....

10.02.2009.

Dvorac Glamis

Strathmore, Škotska, dvorac Glamis. Mjesto u kojem na sve nas vrebaju uzasne nemani,duhovi i uzasna stvorenja....mjesto koje bi svaki ljubitelj paranormalnog volio posjetiti i istraziti,ali bica se ne pojavljuju bas uvijek kada mi to zelimo.....


Činjenica da su se unutar dvorac odigrale razne neobjašnjive stvari, te da su ljudi unutar njega gubili zdravu pamet NEPOBITNA JE... Šta se zapravo događalo oko ovog ukletog mjesta. Vlasnici dvorca, točnije njihova loza, živi su i danas. Porodica grofova od Strathemorea. A, sada da vidimo šta se zapravo događalo u Glamisu. Izvor i početak jeze Glamisa vežu se za 1034. godina kada je kralja u jednom od glavnih salona mačevima sasjekla grupa pobunjenika. Mrlja krvi sa poda se nije izbrisala ni dan danas. Uvijek je jednako crvena, a svi pokušaji pranja su propali, i dan danas nakon skoro 1000 godina. No, krvavi pod je samo sitna zvijezda u svemiru paranormalnih aktivnosti koje ovaj dvorac zaposjedaju i dan danas. Sama ideja o "zvaničnom" prokletstvu Glamisa datira tek iz 17. stoljeća kada se počelo govorkati da je Patrick od Strathemorea (tadašnji vladar) personifikacija ZLA. Dvije priče koje kruže oko Patrica nikada nisu objašnjene, a i dan danas istjeruju pamet iz onih koji se ohrabre ući u krug dvorca (o ulasku u zgradu da i ne razmišljamo). Skoro pa 100% je bio otac degenriranog i nakaznog djeteta koje je nastalo križanjem rođaka u obitelji, dok druga kaže da je izgubio dušu kartajući sa đavlom...

Degenerirano dijete prikazano je na nekoliko slika u odajama dvorca dok je slučaj "đavo" glasi ovako: grof je jedne noći, mračne noći, kockao sa prijateljem i u pijanom stanju rekao da ga boli briga što je praznik i da im se može pridružiti i sam đavo, što se i dogodilo. Kartajući sa đavlom izgubio je dušu, a 3 sablasna igrača veoma često kartaju još i dan danas. Još jedna priča koja kruži dvorcem je ta da postoji tajna prostorija, za koju ne zna niko osim članova grofovske obitelji starijih od 18 godina. Ta je priča djelimično i dokazana tim da dvorac ima 2 prozora više gledajući s vana nego iznutra (dakle postoji prostorija koja nije istražena). Sljedeća priča je o sivobradom muškarcu, koji noseći teške okove goni svakoga ko se usudi priči dvorcu...

Spomenuti ću još neke priče koje se vežu za spomenuti dvorac i za neke povijesne događaje. Jedan od članova grofovske obitelji je primio slijepe putnike u dvorac, te zaboravio na njih i ostavio ih da umru od gladi. Ovi su jedući jedni druge postali kanibali, dok se njihove lutajuće duše i dan danas nalaze u dvorcu. Ipak, pored svih strašnih priča i mrtvih duša koje su se naselile u Glamisu za vijeke vjekova, najstrašnija je ta da spomenuto mjesto samo do sebe izaziva nelagodu i odbojnost. Pri samom prilasku u jednom se trenutku izgubi želja za ulaskom. Da li je ta jeza uzrokovana strašnom tajnom vladajuće obitelji o kojoj se govorilo više nego o svemu ostalom. Tajna vladajuće obitelji ni dan danas se ne zna. Mogu je saznati samo članovi obitelji na dan kada napune 18 godina. No, kakva to tajna kopka porodicu Strathmore. Više članovas obitelji izvršilo je samoubojstvo ili izgubilo zdrav razum na 18 rođendan, tj na dan saznavanja tajne. Preplašeni stravom svoga roda, članovi obitelji u moderno doba odbijali su saznati tajnu. Da li je osim jeze, Sotone, sablasnih kartaša, sivobradog fantoma, sakatih duhova, crvene mrlje, tajne vladajuće obitelji, neobjašnjivih noćnih zvukova, ludila i smrti mnogih posjetitelja i stanovnika, fantoma iz najviših tornjeva, lutajućih duša kanibala i degeriranog djeteta u dvorcu nalazi još štogod?Pitanje je to na koje jos nemamo odgovor ali mislim da je i ovo sasvim dovoljno:)

03.01.2009.

Ukleti hoteli koji garantiraju besanu noć

U hotelu Jamaica Inn soba 4 garantira besanu noć!

Jamaica Inn (Bodmin Moor, Cornwall, Engleska)

Taverna stara 250 godina prva je na našem popisu najukletijih kuća u Veliko Britaniji.

Neobjašnjivi zvukovi poput škripanja dasaka i ljudskih koraka koji odzvanjaju praznim hodnicima, glasanje konja kojih nema na imanju i duh muškarca u cilindru koji hoda kroz zidove hotela učinit će vaš boravak nezaboravnim.

Želite li zaista provesti besanu noć zatražite sobu broj 4.

Dvorac Chillingham (Alnwick, Northumberland, Engleska)

Ovaj je dvorac poznat po duhu tzv. ''Plavog dječaka''. Njegove kosti i ostaci plave odjeće otkriveni su iza zida gdje se ''čuo'' njegov plač, a smatra se da je nesretni dječak najvjerojatnije zazidan živ.

Dvorac također nastanjuje i Lady Mary Berkley koja luta hodnicima u potrazi za mužem (koji je pobjegao s njezinom sestrom).

Noć u apartmanima blizu dvorca koštat će vas otprilike 100 eura za dvije osobe.

Hotel Talbot (Oundle, Northamptonshire, Engleska)

Palite li se na poznate duhove možete se zaputiti u hotel Talbot čijim prostorijama luta škotska kraljica Mary.

Hotelom Talbot luta duh kraljice Mary
Uz malo sreće moći ćete ju vidjeti kako se spušta niz stupe na putu za pogubljenje na koje ju je osudila engleska kraljica Elizabeta.

 

Cijena noćenja u dvokrevetnoj sobi je 70 eura, a želite li proći ultra-jefino prenoćite u nedjelju kada je noćenje samo 40 eura.

Farma Elvey (Pluckley, Kent, Engleska)

Prema Guinessovoj knjizi rekorda Pluckley je najukletije selo u Engleskoj.

Želite li naletiti na duha ovo je prava lokacija za vas. Ucviljene žene, vojnici, crvena dama Derring i bijeli pas samo su neki od sablasnih pojava koje vas očekuju u Pluckleyu.

Ne zaboravite ponijeti kameru!

Hotel Prince Rupert (Shrewsbury, Shropshire, Engleska)

Želite li provesti zaista sablasnu noć probajte odsjesti u sobi broj šest. Naime, postoje brojna svjedočanstva gostiju koji su u njoj vidjeli obješenu ženu.

Ako je to za vas ipak preveliki zalogaj možete odsjesti i u drugim sobama, u kojoj nećete vidjeti duha, ali ćete zato svjedočiti neobjašnjivom pomicanju raznih predmeta.

Dvorac Ruthin (Ruthin, Denbighshire, Wales)

Svaki dvorac s tamnicama i prostorijama za mučenje idealno je mjesto za nastambu duhova.

Nadodajte tome još ljubomornu suprugu koja je sjekirom ubila muževu ljubavnicu i imate recept za pravu ukletu kuću.

Hotel Ruthin, prekrasna crvena tvrđava s četiri stoljeća mračnom prošlošću, dom je tzv. ''Sive dame'' koju se može često vidjeti kako luta hodnicima ukletog dvorca.

Mračna prošlost dvorca Ruthin zadovoljit će sve 'lovce na duhove'

Maes-y-Neuadd (Talsarnau, Gwynedd, Wales)

Granitna vila iz 14. stoljeća dom je prijateljskog duha za kojeg se smatra da je nekada bila dadilja.

Naime, umjesto straha gosti hotela kažu da osjećaju nevjerojatnu mirnoću u njezinoj prisutnosti.

No, čak i ako vam ovaj neobični duh ne posjeti po noći uvijek se možete zadovoljiti prekrasnim pogledom na pejzaž s prozora hotela.

Dvorac Tulloch (Dingwall, Ross and Cromarty, Škotska)

Ovaj hotel nije za ljude slabih živaca. Jedan je gost rekao da se probudio tijekom noći i osjetio dvije djevojčice kako sjede na njegovim prsima pokušavajući ga ugušiti.

Ostali su uz tipične zvukove koraka i škripanje dasaka vidjeli i razne ''spodobe'' samo metar od njihovih kreveta.

Dvorac je također i dom ''Zelene dame'' koja je umrla pri padu spiralnim stubištem. Dvorac iz 12. stoljeća također je pun tajnih prolaza i tunela.

Ako ste zaista hrabri zatražite sobu broj 8.

Comlongonom luta duh žene koja miriše na jabuke
Dvorac Comlongon (Clarencefield, Dumfries, Škotska)

 

Lady Marion Carruthers 25. rujna 1570. godina odlučila je skončati svoj život skočivši kroz prozor.

Na mjestu gdje je pala trava više nikad nije rasla, a duh Marion može se vidjeti kako luta ovim srednjovjekovnim dvorcem.

Svjedoci kažu kako je njezin duh zelen, miriše na jabuke i voli razmještati nakit po sobama.

Želite li biti sigurni da ćete vidjeti Marion tražite apartman Carruthers.

Dobbins Inn (Carrickfergus, County Antrim, Northern Ireland

Jedan od najstarijih pubova u Irskoj, sagrađen je u 13. stoljeću, a služio je kao taverna, oružarnica i sigurno utočište protjeranim katolicima.

Dobbins je također prizorište stravičnog zločina. Maude, žena Hugha Dobbinsa, zaljubila se u vojnika s kojim se nalazila u tajnom tunelu. Kada je Dobbins saznao za njih oboje ih je ubio mačem.

U hotelu se može vidjeti samo duh Maude koji rukom miluje uspavane goste.

(TotalPortal/Guardian)

03.01.2009.

"Duh serijskog ubojice posjecuje mi lokal"!?

"Duh serijskog ubojice posjecuje mi lokal"!?

'Duh serijskog ubojice posjećuje mi lokal'
 
Mary Ann Cotton
 
Mary Ann Cotton, optužena da je arsenom ubila dvadesetak osoba, osuđena je na smrt 1873. godine. Do posljednjeg je trenutka tvrdila da je nedužna, ali je to nije spasilo od vješala.
 

Janice Brown, vlasnica lokala Featherbed Rock u Seahamu, gradiću udaljenom tek 13 kilometara od Sunderlanda, uvjerena je da njezin kafić redovito posjećuje duh.

I to ne bilo koga već, ni manji ni više, duh Mary Ann Cotton, serijskog ubojice!

Brown su na takav zaključak naveli osobni predmeti koje je pronašla, a riječ o razglednicama, dječjem šalu i krušnoj peći.

"Često netko premješta stvari, ponekad čujem i buku u kuhinji, a jednom mi je netko i šaputao na uho", izjavila je vlasnica, koja će narednih dana, bez obzira pričala li istinu ili ne, imati pojačan promet u lokalu.

Naime, svoj su posjet najavile brojne grupe koje se bave istraživanjem paranormalnih pojava, te koje će pokušati utvrditi luta li prostorijama doista duša osobe koja se smatra prvom ženom serijskim ubojicom u Velikoj Britaniji.

Mary Ann Cotton rođena je 1832. godine u selu Low Moorsley te je neko vrijeme živjela u Seahamu.

Vjeruje se da je ubila oko dvadesetak ljudi uglavnom trujući ih arsenom – tri supruga, ljubavnika, prijatelja, majku i više od desetero djece – te je obješena 1873. godine.

Do posljednjeg je trenutka tvrdila da je nevina, a od vješala je nisu spasile ni brojne peticije.

01.01.2009.

New Year and 10000 posjeta....

E ovako...prvo sretna vam svima Nova 2009-a godina...zelim da vam se sve zelje ispune i svi lijepi snovi ostvare.......a jos da vam se zahvalim na 10000 posjeta....stvarno mi je drago da citate moj blog......pussaaa

05.11.2008.

UKLETA KUCA U SKRINJARIMA

- HRVATSKA VERZIJA KRUGA I BLAIR WITCH -

Jeste li čuli za opsjednutu kuću u Vrbovcu???

Priča počinje ne toliko davne 1980. kada je kuća navodno izgrađena. Postoje različite mračne teze što se sve u kući od dana njena nastanka odvijalo.
Neki izvori navode kako je u njoj nasilnom smrću ubijena mlada žena te da je njeno tijelo zazidano ili zabetonirano u temelje. Također postoji priča da je nekoć kraj kuće postojao bunar te da je dijete, koje je nestalo iz obližnjeg kraja, u njega upalo pa smrtno stradalo.

Mještani sela Škrinjara nadomak Sv. Ivana Žabnog kod Bjelovara vjeruju da je kuća opsjednuta duhovima jer, kako svjedoče, u kasnim noćnim satima mogu se čuti jezoviti krici poput dječjeg plača, te stravični neobjašnjivi zvukovi.


lokacija kod uklete kuće

Zadnji stanar uklete kuće bio je liječnik Stipe Ćurić. Uloživši svu svoju ušteđevinu koju je zaradio tijekom svoga života u Njemačkoj, htio ju je podariti svome sinu . No, ni tri puna mjeseca od kupnje kuće, obitelj Ćurić vratila se u Njemačku te kuća do danas stoji napuštena i devastirana.


Nakon što se pročulo za zbivanja u škrinjarskoj kući strave, policija je odlučila tome stati na kraj. Trojica policajaca namjerila su prenoćiti u kući da bi dokazali mještanima kako su to sve samo 'puke priče'. Oni koji su pokušali diskreditirati stravu u selu Šrkinjari, na kraju su postali njegovi krunski svjedoci. Jedan od policajaca naglo je odustao od zadatka te usred noći napustio kuću pritom doživjevši prometnu nesreću. Preostala dvojica policajaca posvjedočila su da su im zbivanja unutar dva sata prije odlaska iz kuće, kompletno izbrisana iz sjećanja, tj. da se ne mogu prisjetiti zbivanja uoči zore.

Priča se da ju je sadašnji vlasnik voljan podariti onome tko u njoj uspije prespavati noć, što navodno do sada nitko nije uspio
Zaljubljenici u paranormalno krenuli su u istraživanje o prošlosti kuće te pronašli možda ključni detalj. Navodno je kuća sagrađena na groblju, što možda objašnjava zlu kob ovoga mjesta.


Naravno da je ovakva priča potakla i medije te je napravljen prilog u magazinu Provjereno. Novinar koji je iskušao sreću te prespavao u ukletoj kući, preživio je no ipak se na snimku iz kuće pojavio zanimljivi detalj. Pri samom kraju priloga, možete vidjeti svjetlu sjenu koju je novinar uočio pregledavajući snimljeni materijal iz kuće, pa sada procijenite sami u što vjerujete…

 

UZETO SA:shieldmaidens.org

04.11.2008.

Monthman

Point Pleasant se nalazi u zapadnom dijelu savezne američke države Virginie. Ima svega oko 5000 stanovnika, i naizgled je veoma miran gradić. Maleni gradić čiji su stanovnici srdačni i mirni, postao je poprište paranormalnih dešavanja što se kasnije pretvorilo u čitavu seriju bizarnih i morbdinih priča.

Prva paranormalna pojava u Point Pleaantu prijavljena je 1966 godine (iako mnogi smatraju da je sve počelo nekoliko godina ranije). Nekolicina ljudi, koja se je vozila prema Point Pleasantu, primjetila je da im se je za auto zakačilo "nešto". To nešto bilo je dosta veliko i imalo je crvene svijetleće oći. Nesretna skupina je ubrzala do grada i sve prijavila policiji. Ništa nije urađeno, niti se što doznalo osim činjenice da je u godinu dana nakon navedenog događaja zabilježeno još 200 pojava istog bića, a još su se usput  ( tu i tamo) pojavljivali osakaćeni psi i mačke te mnogo drugih bizarnih događaja. Biće je dobilo nadimak Mothman, a što je bio uzrok davanja baš tog nadimka nije poznato, no nije ni važno. Mothman se je pojavljivao kao lud, a njegov vrhuna i kraj zbio se 15.12.1967. godine kada se je pod "utjecajem paranormlanog" srušio gradski most Point Pleasanta pri čemu je poginulo 46 osoba.

Šta se je stvarno događalo u Point Pleasantu vjerovatno nikada nećemo saznati. Jedino što se je tijekom godina istraživanja ponudilo javnosti je teorija koje je više nego smiješna. Mothman je , kako je navedeno, proizašao iz genetskih modifikacija i experimenata koje je obavljala CIA. Prosudite sami...

Evo jedan zanimljiv klip na Youtube-u o Monthmanu.......ovo je obicna legenda i taj klip nije istinit ali je svakako veoma interesantan......

http://www.youtube.com/watch?v=LEh5KjA2YDs

07.09.2008.

Tko su duhovi i zašto se ukazuju živima

Ghosts.jpgPriče i svjedočenja o ukazanju umrlih koji su 'zapeli' na pola puta između svijeta živih i mrtvih oduvijek su raspirivale maštu i izazivale velik interes javnosti. Tako su mnogi duhovi postali prave legende i mamac za mnoge turiste pa svoje 'dobre duhove' među ostalima imaju Prag, London i Venecija.

Za duhove i njihova ukazanja vezane su mnoge misterije koje nije moguće lako objasniti pa se tako vodeći spiritualisti i stručnjaci za nadnaravno u koječemu razilaze. Teorije o prirodi duhova i razlozima njihova ukazanja su različite, a najraširenije je shvaćanje kako se duhovi dijele na 'dobre' i 'loše'. Takvo gledište zauzima poznati američki spiritualist Jeffery Seelman koji smatra da su duhovi prisutni u svakom trenutku, svuda oko nas.

ghost-32.jpg'Kada jednom umremo pretvaramo se u duhove, a na zemlji je više mrtvih negoli živih' pojašnjava Seelman i dodaje kako duhovi sa nama komuniciraju na emocionalnoj razini, a najčešće nam se obraćaju u snovima. U tom smo stanju navodno otvoreniji za primanje iskustva sa 'onoga svijeta' i prijemčljiviji za poruke koje nam mrtvi žele odaslati.

Dobri duhovi javljaju se kako bi nas upozorili na moguću opasnost, pomogli nam u našim nastojanjima i djelovanjima, dok loši često za cilj imaju destruktivne akcije koje pojedince čine neugodnima, svadljivima, depresivnim ili ekscesnima. Seelman vjeruje kako oni potiču mnoge negativne radnje uključujući sukobe, kriminal i zlostavljanje.

No kako netko nakon smrti postaje dobar, a netko drugi pak loš ili zao duh? Jeffery vjeruje da je odgovor na to pitanje vrlo jednostavan. Onaj pojedinac koji je za života bio usmjeren ka dobru postaje dobar, dok onaj koji je činio loša djela postaje loš duh.

Mišljene Leslie Rule, poznate stručnjakinje za pitanje duhova iz Seattlea i autorice nekoliko popularnih knjiga iz tog područja, bitno se razlikuje od Seelmanovog. Leslie drži kako nema dobrih i loših duhova već jednostavno duhova koji se povremeno ukazuju živima.

Leslie-Rule2.jpgBudući da nemaju doticaj sa materijom oni nisu u stanju čovjeku nanijeti fizičku bol ili ih ozlijediti. Duhovi se javljaju i danju i noću, a uzrok njihovog ukazivanja najčešće je zbunjenost i 'dezorijentiranost'. Leslie vjeruje da kada umremo napuštamo naše fizičko tijelo i odlazimo na 'drugi svijet'. Spone nekih ljudi sa materijalnim svijetom mogu biti vrlo jake i stvarati osjećaj 'nedovršenog posla' pa takvi duhovi često nisu ni svjesni da ne pripadaju svijetu živih i stoga se ukazuju.

Svjedočanstva potvrđuju kako se duhovi najčešće ukazuju na prozorima, hodnicima, stubama i u odrazu zrcala. Također ih se može susresti u sobama kako sjede na rubu kreveta ili u stolcima. Istina je da se mnogi pojavljuju u starim dvorcima i na mjestima gdje je nastupila smrt, često nasilna, a buduću da stare građevine obiluju takvim sudbinama, velika je vjerojatnost da imaju ukazanja mrtvih.

Ako se iakda susretnemo sa duhovima, Leslie ima jednostavnu formulu kako im pristupiti. Najprije je potrebno zadržati 'hladnu glavu ' i ne paničariti jer nam se neće dogoditi ništa strašno. Zatim je potrebno obratiti se duhu i upitati ga zašto se nalazi ovdje i što želi. Potom mu je potrebno objasniti kako se više ne nalazi u svijetu živih te ga zamoliti da se uputi prema svjetlu jer se jedino na taj način može ujediniti sa svojim voljenima.
 
26.04.2008.

Hoteli u kojima žive duhovi

Ukoliko volite duhove, neobjašnjive zvukove usred noći, samostalno pomjeranje stvari, onda je spisak najmisterioznijih hotela u SAD-u pravi vodič za vaš sljedeći odmor. Udruženja Historic Hotels of America i National Trust for Historic Preservation sastavila su listu hotela za koje se vjeruju da ih neki od davnih uposlenika i gostiju nikada nisu napustili i da u njima žive kao duhovi.

Admiral Fell Inn – Baltimore, Maryland

U maju 2007. godine, u sobi 218 hotela Admiral Fell Inn u Baltimoreu boravio je naučnik koji je grad posjetio zbog nekoliko naučnih skupova. Ujutro su ga probudili zvuci, odnosno škripanje podova. Kada je otvorio oči, ugledao je visoku i vitku ženu odjevenu u bijelo. Prema pričama, misteriozna dama ga je pogledala, nasmiješila mu se i prošla kroz zid. Zgrada hotela sagrađena je davne 1889. godine kako bi služila kao utočište ranjenim i bolesnim moreplovcima. Legenda kaže da prostorije hotela još uvijek posjećuju duhovi medicinskog osoblja i ponekog moreplovca.

The Driskill Hotel – Austin, Texas

Građevina napravljena 1886. godine danas je hotel Driskill kojeg, kako se priča, proganja duh djevojčice, a gosti tvrde da je vide kako se igra loptom u predvorju i na stepenicama hotela. Mještani ovu misterioznu priču objašnjavaju događajem iz 1887. godine kada je za vrijeme zasjedanja senata u Texasu, kćerka jednog od senatora smrtno stradala jureći loptu niz stepenice hotela.

The Hawthrone Hotel – Salem, Massachusetts

Brojni gosti hotela Hawthrone prijavili su čudna dešavanja u sobi 612. Većina gostiju kazala je kako vide ženu koja se kreće po sobi, ali svaki put kada je zovnu ili krenu za njom, ona nestane. Uprava hotela i mještani nikada nisu uspjeli pronaći događaj koji bi mogli vezati uz čudna dešavanja u sobi 612. Neki tvrde da se radi o mladoj koja je u bračnoj noći preminula u toj sobi. No, takav događaj nikada nije potvrđen u administraciji hotela.

The Hotel Galvez – Galveston, Texas

Hotel Galvez sagrađen je 1911. godine, a gosti koji su boravili u njemu pričaju o čudnoj atmosferi i događajima u hotelu. Legenda kaže da je na petom spratu izvjesno vrijeme boravila mlada djevojka koja je čekala svog zaručnika da se vrati sa plovidbe. Pošto je doznala da je on stradao, odlučila si je oduzeti život. Od tada, tvrde neki, ona se svake noći vraća u svoju sobu kako bi na prozoru čekala svoga dragog.

Blennerhassett Hotel – Parkersburg, Virginia

Brojni gosti hotela Blennerhassett godinama prijavljuju kako u svojim sobama osjete miris dima cigareta koji ulazi kroz otvore na vratima. Izvor dima nikada nije otkriven, ali mnogi vjeruju da pripada cigaretama Williama Chancellora koji je sagradio hotel 1889. godine. Drugi tvrde da se radi o duhu gospodina Stealeya, bivšeg upravnika hotela koji je pušio cigarete.

 

 

 

 

Sarajevo-x.com)

03.04.2008.

Pitanje!!!!

Ovaj put nece biti regularnog posta....nece biti horor price....cudnih cinjenica....samo zelim da vam postavim jedno pitanje.....Je li se nekom od vas desilo ikada nesto cudno,nesto neobjasnjivo???????Ako jeste,posaljite mi e-mail na ejla1992@hotmail.com i objasnite mi sta se desilo,a najzanimljivije price cu postaviti na svoj blog i pokusati pronaci objasnjenja i slicne dozivljaje drugih ljudi....veliki poooozzzzzz imate od keepsake!!!!!

03.03.2008.

Što o misterijama misli Arthur C. Clarke:

TRI VRSTE ENIGMI
                 Misterije se pojavljuju
                 u toliko oblika i velicina da ih je gotovo nemoguce svrstati.
                 Jedan je koristan nacin taj da ih podijelimo i nazovemo
                 misterijama prve, druge i trece vrste
                 Misterija prve vrste je nešto što
                 nas nekoc krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja
                 protumaceno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave;
                 jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga.
                 Prethistorijskom covjeku ona je jamacno ulijevala strah, cak
                 uzas. Nije je umio objasniti ni na koji nacin osim kao djelo
                 neke nadmocne inteligencije; procitajte u Knjizi postanka, kad
                 Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obiljeziti svojim
                 znakom...Pravo objašnjenje duge moralo je price-kati
                 potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo
                 mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili
                 kapljicama vode koje lebde na nebu...

                 Još vece strahopoštovanje od duge
                 izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo
                 svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih
                 cestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje
                 zadrzava u gornjim sloje-vima atmosfere. Još i sada valja
                 prouciti mnoge pojedinosti, ali u pogledu opcih principa
                 aurore nema više sumnje.Dakako - a to ce vam spremno
                 potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnje-nje« nije konacno:
                 iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje
                 svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po
                 sebi?... Misterije druge vrste su nepoznanice koje još
                 jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Cesto je
                 neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve
                 zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine
                 podjednako dobri. Najspektakular-niji suvremeni primjer je,
                 dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sezu od psi-hickih
                 manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova
                 iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije,
                 lanac spremnih tumaca nize se od totalnih ludaka do trijeznih
                 znanstvenika.

                 Druga je tajna, koja ne pobuduje
                 takve strasti, velika morska zmija. Vecina bi zoologa posve
                 spremno priznala da golema neidentificirana morska bica mozda
                 postoje - i mozda su, kao u slucaju resoperke (coelacantha)
                 cak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni,
                 jednog bismo dana to morali moci dokazati. Ako izuzmemo
                 zlu srecu, vecina se tajni druge vrste naposlje-tku riješi i
                 prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je
                 naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo
                 odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na
                 pitanja kojih su se rješenja nekoc cinila sasvim nemogucim...
                 Ipak, ima nekih tajni koje ce mozda zauvijek ostati tajne
                 druge vrste. To osobito vrijedi kad je rijec o povijesnim
                 dogadaji-ma; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema
                 nacina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli nacin kako da
                 gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i
                 posve nemoguce - mozda ih nikad necemo saznati. Znanstve-nici
                 su sretniji od povjesnicara, jer priroda ne uništava dokaze;
                 sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju
                 odgovor.Misterije trece vrste su najrjede i o njima se
                 moze vrlo malo reci; neki skeptici tvrde da one cak ni ne
                 postoje. To su pojave - ili dogadaji - koji se, cini se, ne
                 mogu racionalno protumaciti; u slucajevi-ma gdje kao
                 objašnjenja postoje teorije, ove su još fantasticnije od samih
                 »cinjenica«.Mozda je stopostotna tajna trece vrste nešto
                 tako strašno da je - cak i kad bi materijal postojao - covjek
                 radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je
                 neobican fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.<BR>Ima
                 mnogo zabiljezenih slucajeva po-duprtih, kako se cini,
                 nepobitnim medicin-skim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo
                 kratkom vremenu progutala strašna vruci-na koja je cesto
                 doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa cak i odjecu zrtve!

                 Ljudsko tijelo obicno nije tek
                 tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilicno mnogo goriva
                 da bi se ono spalilo. Cini se da nema nacina da se ova tajna
                 ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi pozelio da ih
                 bude?Manje je zaprepaštujuca, premda pone-kad vrlo
                 zastrašujuca, misterija trece vrste Poltergeist (od njemackog
                 doslovno »bucan duh«). Premda treba kad su u pitanju
                 paranormalni fenomeni biti poprilicno skeptican, zato što
                 neobicne pojave zahtije-vaju i potvrde izvanredno visokog
                 standar-da, ipak ima upecatljivih dokaza da se mali predmeti
                 bez ikakva fizicka povoda mogu pomicati ili cak
                 materijalizirati. Iza te pojave najcešce negdje nalazimo neko
                 preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu -
                 preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve
                 neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno
                 pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja -
                 nagovještava da se neobicne stvari ipak dogadaju...Ništa
                 nije vaznije od uvjerljive demonstracije nekoga neobicnog
                 dogadaja izvan granica prihva-cene znanosti; upravo takvim
                 otkricima znanje napreduje. Medutim, sve dotle dok nema neke
                 prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu
                 objasnila, mozemo o njoj reci malo što razborita. Malo što
                 frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se cini, ne
                 dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja. Ako doista
                 postoje, tajne trece vrste brzo uznapreduju u tajne druge i
                 naposlje-tku u one prve vrste. Savršen primjer za to je
                 otkrice radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeca. Znanstvenike
                 s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkrice da odredeni
                 sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkrice nije
                 bilo samo potpuno neocekivano, nego se i suprotstavljalo svemu
                 što je tada o fizici bilo poznato. Medutim, ubrzo su bile
                 utvrdene neprije-porne cinjenice, što je u vrlo kratko vrijeme
                 dovelo do prvoga pravog shvacanja atom-ske strukture.Nema
                 sumnje, svijet je tako neobicno i divno mjesto da ce zbilja
                 uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih
                 stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

                 Arthur C. Clarke

20.01.2008.

Posjetite!!!!!

Evo jedne jako zanimljive stranice gdje vam po tibetantskom horoskopu govore sta ste bili u proslom zivotu:

 

WWW.ASTROMAG.BIZ

20.12.2007.

3000 I NOVI POST!!!!!

Hvala puno na tri hiljade i evo jedno objasnjenje jedne od nakvecih misterija........

 

 

Tajna morskih sirena
U nevjerovatnoj galeriji mitoloških bica antike, koja su minulih stoljeca rasplamsavala maštu avanturista, istrazivaca i znanstvenika, svoje su mjesto imale i ljubavnice plavih dubina - morske sirene.

Prica o sirenama više je nego zanimljiva i zapocet cemo je jednim nesumnjivo senzaconalnim otkricem, koje je medu znanstvenicima Amerike dugo vremena cuvano kao prvorazredna tajna. Sve osobe koje su imale bilo kakve veze s tim otkricem, prošle su, navodno, poseban tretman, kroz koji prolaze samo rijetki pojedinci upuceni u najvaznije tajne što se u Sjedinjenim Drzavama smatraju - vrijednim nacionalne sigurnosti. Pa ipak, nekoliko godina nakon otkrica, americki znanstvenik Richard Carr, ekspert za morsku biologiju, odlucio je da progovori.
- Na jednoj pješcanoj plazi na Floridi otrkiveno je mrtvo tijelo neobicnog morskog bica - pola riba, pola covjek! Kreatura koju bismo mogli nazvati "covjekolika riba" ili "riboliki covjek", upucuje nas u drevne pomorske legende po kojima je covjek izašao iz morskih dubina i s vremenom se nastanio na kopnu!
Dr. Richard Carr je novinarima pokazao i senzacionalnu fotografiju koja bi, na prvi pogled, mogla i da bude proizvod uspješne fotomontaze, ali strucnjaci koji su je analizirali, zacudo, nisu uspjeli ni potvrditi, a ni demantirati njenu autenticnost.
- Sada kada smo došli do ovog otkrica - rekao je dr. Carr - sasvim je realno povjerovati i u price o zavodljivim morskim ljubavnicama, sirenama, koje su svojom pjesmom i neodoljivim izgledom privlacile paznju drevnih pomoraca.

Brojna svjedocanstva
Vjerovanje u morske sirene i nepoznata morska bica nadnaravnih moci, postoje u mnogim kulturama svijeta.Još su stari Sumeri, a kasnije i njihovi nasljednici Babilonci, obozavali morsko bozanstvo po imenu Enki (Oannes ili Ea), koje je na jednoj kamenoj fresci sacuvanoj do današnjih dana, prikazano u oblicju - pola covjek, pola riba. Oni su doboko vjerovali da je Ea poducio covjeka umjetnosti i znanosti i stoga su mu svakog ljeta prinosili darove.

Grcki pisac Lukijan iz Samosate u djelu "O boginji Siriji", tvrdi da je u Fenikiji vidio crtez semitske boginje Mjeseca, koja je predstavljena kao sirena: do pasa je bila riba, a od pasa zena! I Biblija pominje riborepo bozanstvo u koje su vjerovali Filistejci, a koje se zvalo Dagon, a rimski pisac Plinije Stariji (23 - 79) ostavio je iza sebe ovu bilješku:
"U mogucnosti sam da pomenem mojim piscima rimske ronioce koji su posvjedocili da su uz obalu Španjolskog oceana vidjeli tritona, što svakim dijelom tijela i u svakom pogledu savršeno podsjeca na covjeka..."
Japanska je sirena, poznata pod imenom Ningyo. Vitkog je ribolikog tijela, s glavom lijepe zene i ljudima donosi srecu. U mitologijama Polinezije, Mikronezije i Melanezije pojavljuje se morsko bozanstvo Vatea, s izgledom - pola covjek, pola dupin, a predanja americkih Indijanaca govore o postojanju dvije vrste cudovišta: jedno su nazivali Nagas i imalo je tijelo kao zmija, a glavu kao covjek, a drugo Makara, bilo je - pola riba, pola sisar!
U krajevima koje zapljuskuje Juzno kinesko more i dan-danas se vjeruje u postojanje morskog cudovišta Haiho shang. Njegov je izgled odista neobican: ima obrijanu glavu, snaznu muskulaturu i riblji rep. Za vrijeme olujnih nevremena napada i potapa brodove, a pomorce onosi u mracne morske dubine gdje ih prozdire!

Odisej i sirene
Ipak, prvi knjizevni opis morskih sirena nalazimo u grckoj mitologiji. Homer ih spominje u svojoj Odiseji. Prisjetimo se: kada je prolazio pored Otoka sirena, Odisej je svojim mornarima zapušio uši voskom kako ne bi culi njihov bozanski glas, koji neodoljivo privlaci, opija i ubija. Istodobno, naredio je da ga cvrsto vezu za katarku kako ni sam ne bi nacinio glupost i brod usmjerio ka morskoj caroliji iz koje im ne bi bilo povratka.

Kada se lada našla nadomak legendarnog Otoka sirena, zacula se zvonka i umilna pjesma:

"...Dodi Odiseju slavni, o ahejska velika diko!
Zaustavi ladu i stani, da poslušaš pjesmu našu.
U crnoj ladi pokraj nas nije prošao nitko,
a da poslušao ne bi milozvucno pjevanje naše..."
(Odiseja, XII pjevanje)

Ne obaziruci se na molbe Odiseja, koji je uistinu bio ocaran zanosnom pjesmom i iskreno zazelio zauvijek slušati carobne zvuke morskih ljubavnica, mornari ga privezu s još više konopaca i zaveslaju udvostrucenom snagom. Tako je Odisej nakaznjeno slušao magicnu pjesmu sirena, koja je svim drugim pomorcima donosila nesrecu i kob.

02.11.2007.

Otkrice u Siriji

 

Tajna koja odolijeva znanosti
Otkrice u Siriji
Navodna grobnica Abela, drugog sina Adama i Eve, za koju se vjeruje da je u blizini Damaska, glavnog grada Sirije, svojim dimenzijama neosporno potvrdjuje legendu da su u prošlosti na našoj planeti živeli divovi!

Početkom 2005 godine, grupa ruskih znanstvenika, sa profesorom Ernstom Muldasheyom na čelu, organizirala je znanstveno-istraživačku ekspediciju u području Bliskog i Srednjeg istoka. Posjetivši mnoge interesantne arheološke lokalitete u Egiptu, Libanonu i Siriji, ruski su učenjaci pokušali otkriti najveće misterije ljudske civilizacije. Iako do kraja nisu uspjeli i materijalnim dokazima potvrditi svoje znanstvene teze o najstarijoj prošlosti ljudskog roda, straživanja su dovela do senzacionalnih nagovještaja. Istraživači su otkrili i locirali prastare grobnice divovskih ljudi o kojima govore stara predanja i biblijske legende. Ono što bi se moglo uzeti kao materijalna potvrda jeste otkriće gigantske otisaka ljudskih stopala koje su članovi ekspedicije otkrili i snimili u Siriji. Na konferenciji za štampu, organiziranoj po povratak u Moskvu, nastao je i ovaj intervju sa profesorom Ernstom Muldasheyom.

Jedinstveni sarkofazi
- Mnoge antičke legende, mitovi, predanja i epovi pripovjedaju o divovima, jednookim kiklopima i snažnim titanima. Zašto u prošlosti nikada nije pronađen nijedan materijalni dokaz, niti kostur za koji bi se moglo tvrditi da je pripadao prahistorijskim džinovima?
Prof. Muldashey: Prahistorijski džinovi možda nisu sahranjivali svoje mrtve u zemlju na način na koji mi to danas radimo. Različiti narodi i plemenske zajednice na našoj planeti i danas sahranjuju mrtve na različit način. U Indiji je običaj da se mrtvi zapale a pepeo baci u rijeku. Tibetanci i dan-danas praktikuju 'nebesku sahranu', tijela svojih mrtvih uključujući i kosti komadaju i tucaju, te ostavljaju na visokim stijenama da bi ih pojeli orlovi-lešinari. Pripadnici nekih plemena u Papui Novoj Gvineji sve do sredine prošlog stoljeća jeli su svoje mrtve. Meni se čini da su ljudi iz prastarih vremena koji su pripadali plemenima gorostasa, mrtva tijela svojih sunarodnjaka pohranjivali u specijalne sarkofage u kojima su tijela – na neki čudan i neobjašnjiv način - dematerijalizirana i pretvarana u neku vrstu energentskih kapi koje su se koristile u različite svrhe.
- Vratimo se Vašim dugogodišnjim istraživanjima. Da li ste Vi ikada pronašli ijedan nepobitan trag o postojanju džinova na našoj planeti? Možda neku džinovsku kost ili lobanju?!...
Prof. Muldashey: Ne, nisam. Ali pronašli smo grobnicu za koju bi se moglo ispostaviti da je pripadala toj neobičnoj rasi ljudi.
- Možete li nam detaljnije objasniti tu svoju tvrdnju?
Prof. Muldashey: Grobnica Abela, drugog sina Adama i Eve, je najpoznatija i najsignifikantnija grobnica. Locirana je u neposrednoj blizini Damaska. Veliki broj hodočasnika iz cjelokupnog svijeta stiže ovdje da bi iskazali svoje poštovanje. Druzi, članovi neovisne religiozne krsćanske sekte, su čuvali grobnicu posljednjih 300 godina. Oni govore sirijsku varijantu armejskog jezika, kojim se govorilo u prastarim vremenima. To je jezik kojim još uvijek govore pripadnici 'istočne crkve'. Tim jezikom se u svoje vrijeme služio i sam Isus Krist. Nadgrobni kamen na Abelovoj grobnici je uistinu impresivan. To je granitna struktura oko šest metara duga i 1.80 metara široka. Na bočnim stranama grobnice nalaze se neveliki otvori iz kojih – ako im se približite - možete osjetiti čudan zadah.

Groblje divova
- Da li je u novije vrijeme iko pokušao da otvori grobnicu i prouči njen sadržaj?
Prof. Muldashey: Muslimani nikada neće dozvoliti nikome da otvori grobnicu. Na to bi se gledalo kao na oskrvnjavanje grobnice.
- Spomenuli ste nekoliko grobnica divovskih razmjera za koje tvrdite da je otkrila vaša ekspedicija?
Prof. Muldashey: Da, jesam. Dugo istraživanje je konačno rezultiralo otkrivanjem nekoliko gigantskih grobnica lociranih u blizini starog sirijskog grada Aleppa. Grobnice se smatraju muslimanskim svetim mjestima do čijih lokacija krsćanima nije dozvoljen pristup. Međutim, od nekih stanovnika Alepa saznali smo da su prije nekoliko godina neke grobnice u velikoj mjeri oštetili pripadnici muslimanskih radikala. Neke su, navodno, buldožerima pregazili i uveliko oštetili. Mi smo od zvaničnih sirijskih instucija tražili dozvolu da bismo počeli sa iskopavanjima na lociranim mjestima ali dozvolu nikada nismo dobili. No, zahvaljujući jednom profesoru iz Alepa koji nam je želio pomoći, uspjeli smo locirati jednu od džinovskih grobnica. Ona je smještena na vrhu brda nekih dvadesetak kilometara od uništenog groblja. Lokalno stanovništvo od najstarijih vremena mjesto naziva 'grobnicom 7.5 metara dugog muškarca'. Div se navodno zvao Muhammad Attaul ili Muhammad Veliki. Najstarija predanja govore da je div poticao iz Yemena i da je za života ljudima pomagao kao iscjeljitelj. Bio je neobična osoba, koja je bila upućena u mnoga tajna magijska znanja i vještine, a govorio je starim arapskim jezikom koji se koristio i poslanik Muhammad. Njegov život se završio tragično, ubijen je i sahranjen na lokaciji, dvadesetak kilomertara od Alepa. Tragači za skrivenim blagom u prošlosti su dosta oštetili grob, a posljednji pokušaj da se u njega prodre i provjeri da li u sebi skriva bajoslovnu riznicu desio se prije nekoliko godina. Pljačkaši su uhvaćeni i bačeni u zatvor. Lokalni seljaci sada pokušavaju restaurirati grobnicu. Oni su već postavili nekoliko kamenica oko nje i sagradili kamenu ogradu.
Neosporne činjenice
- Da li uistinu vjerujete da su gigantski ljudi bili zakopani u grobnice koje pominjete?
Prof. Muldashey: Bojim se da vam na to tipanje danas niko ne može sa sigurnošću odgovoriti. Tako će biti sve dok se grobnice ne otvore i ne nađu posmrtni ostaci umrlih. Nažalost, sirijske vlasti još uvijek nisu spremne da udovolje znanstvenicima i izdaju im neophodne dozvole za otvaranje grobnica. Ali, i bez toga, postoje brojni podaci koji indiciraju da su uistinu na zemlji u prošlosti živjeli divovi. I to ne tako davno. Na primjer, u Aziji, možete naći veoma detaljan opis Bude. Jedna od knjiga nosi naziv ''60 pojedinosti i 32 karakteristike Buddhe''. Ona kaže da je Buddha bio veoma visok, da je imamo membraozne prste na rukama i nogama i da je imao 40 zuba. Te karakteristike se slažu se sa osobinama rase ljudi prethodnih generacija, npr. Ljudi koji su nazivani Aranteansima... Zašto smo mi u prošlosti, po svaku cijenu, opovrgavali legende o postojanju divova i titana?!... Zašto džinovske otiske stopala u Ain Daru ne bismo smatrali autentičnim dokazom o njihovom postojanju?!... Ili, zašto ne bismo grobnice u Siriji, smatrali istinskim dokazom o postojanju divova na našoj planeti? Zašto su, konačno, obični ljudi te grobnice obožavali još od momenta kada su u njih položena mrtva tijela posljednjih džinova na planeti Zemlji?!... To su pitanja na koja valja čim prije odgovoriti.

03.09.2007.

2000!!!!!!

Hvala vam puuuno.................

14.08.2007.

Jednorog!!!!

 



Istina o jednorogu (2)
Prica o minokerosu
Tokom minulih stoljeca bilo je bezbroj pokusaja da se definitivno razjasni misterija zvana jednorog. No, sve je bilo uzalud: jednorog je izmicao svakom racionalnom objasnjenu!

U Starom zavjetu, napisanom na hebrejskom jeziku, pominje se tajanstvena zivotinja po imenu "re'em", koja je, ocito, bila toliko poznata da nije zasluzivala poseban i detaljan opis. Radilo se o snaznom i divljem stvorenju, prikazanom na reljefu sto je ukrsavao cuvenu Ishtarinu kapiju, najvjerovatnije divljem govecetu (Bos primigenius) !
Kada je, u trecem stoljecu prije nove ere, Ptolomej II, egipatski kralj makedonskog porijekla, zazelio da upozna ondasnju svjetsku javnost, prije svega Grcku, s jevrejskom svetom knjigom, uputio je 72 znanstvenika na velebni otok Pharos blizu Aleksandrije i dao im zadacu da cim prije na grcki jezik prevedu Stari zavjet. Vjerojatno imajuci na umu prizor snazne zivotinje s reljefa na Ishtarinoj kapiji, gdje se na glavi ne uocavaju dva roznata izrastaja, nego samo jedan, kako je profil i nalagao, prevodioci su zivotinju nazvali grckim imenom "minokeros" - jednorog!

Prica o pustinjaku i gazeli
Kasnije je "minokeros" u Vulgati, latinskom prijevodu Biblije koji je nacinio Sveti Jeronim, postao "unicornis", sto je glasoviti vjerski reformator, dr. Martin Luther, sasvim korektno preveo kao - jednorog! Uostalom, u to vrijeme i najcuveniji prirodnjaci svijeta iskreno su vjerovali u postojanje ove zivotinje, ne samo zato sto se pominje u Bibliji, vec i zato sto su mnogi ugledni svjetski putnici, istrazivaci i avanturisti uistinu bili spremni da stave ruku na Bibliju i potvrde njeno postojanje!
Cak i u najcuvenijem indijskom epu "Mahabharati", nastalom prije vise od tri tisuce godina i ciji korijeni vode sve do tajanstvenih vedskih kulturnih tradicija, postoji zanimljiva storija o jednorogu. To je prica o nekom mladom i stasitom pustinjaku u koga se zaljubila gazela, koja mu je kasnije rodila neobicno lijepog sina. Dijete koje je imalo ljudsko oblicje i dugi rog na celu, i koje se u "Mahabharati" naziva Rayasringa (Gazelin Rog) i Ekasringa (Jednorog), krenulo je ocevim stopama i postalo pustinjakom za ciju su se naklonost borili ondasnji svecenici, kraljevi i mudraci.
Prica kaze da je u nekom kraljevstvu godinama vladala katastrofalna susa. Kada su mudre glave tog kraljevstva iskusale sve tajne formule i kada je susa nastavila da hara, neki mudri Braman predlozi kralju da se dovede mocni pustinjak Ekasringa i da se po njega u sumu posalje niko drugi do lijepa kraljeva kcerka. Tako je i bilo. Cim je dosao na kraljev dvor, zapocne period bogatih i blagotvornih kisa, a Ekasringa se zaljubi u princezu, zaprosi njenu ruku i njih dvoje nastave zivjeti u sreci i bogatstvu.

Nemoguca anatomija
Tokom minulih stoljeca bilo je pokusaja da se definitivno razjasni misterija zvana jednorog. Tako je glasoviti francuski barun Georges Cuvier (1769-1832), anatom i jedan od zacetnika moderne paleontologije, 1827. godine u Parizu iznio tezu da jednorog nije mogao postojati iz jednostavnih, anatomskih razloga. Svi dvopapkari posjeduju dvodjelnu ceonu kost, a rog je morao rasti tacno iznad njenog sastava - sto je anatomski nemoguce. Onima koji su ovoj tezi suprotstavljali nosoroga, francuski je znanstvenik ponudio ubjedljive dokaze da se ne radi o istinskom rogu, jer u njemu i ne postoji nikakva kostana srz!
Nekih stotinu godina kasnije americki biolog Franklin Dove izvrsio je zanimljivu operaciju na muskom teletu starom jedan dan. Dove je s glave uklonio oba roscica i presadio ih na sam sav izmedu dvije polovine lobanje. I gle, kakvog li cuda - iz oba spojena roscica teletu je uskoro izrastao jedan jedini, pravi pravcati rog!
Slijedeci ovaj uspjesni operativni zahvat, etnolozi su dosli do saznanja da je sasma moguce da su pojedini napredni istocnjacki narodi poznavali tu jednostavnu kirursku tehniku, i da su je, po svoj prilici, koristili u kultne svrhe. Istodobno se saznalo za umijece africkog plemena Dinka, ciji su pripadnici prostom manipulacijom na lobanjama svojih goveda stvarali zivotinje sa jednim rogom!
Kako zakljuciti storiju o jednorogu? Da li zanijekati da je ta mitoloska zivotinja izmesljena i da nikada nije postojala? Ili...?
Nisu li nasi davni preci poznavali kirurske ili cak genetske manipulacije koje su pojedinim zivotinjama mogle donijeti razlicite tjelesne karakteristi i osobine? Ne govore li u prilog tome i tajanstvena stvorenja iz antickog zooloskog vrta hibridnih bica, kao sto su ljudi-zivotinje i zivotinje-ljudi, te ljudi s zivotinjskim glavama ili zivotinjskim udovima, i zivotinjama s ljudskim licem?
Traziti odgovor na ova zanimljiva pitanja znacilo bi usetati u novu misteriju kojoj se ne vidi ni pocetak ni kraj. No, mozda bi vrijedilo pokusati...


Uzaludna potraga
Osamdesetih godina dvadesetog stoljeca svjetske su novinske agencije emitirale iz Ulaan Baatara, prvostolnice Mongolije, vijest da je jedna trgovacka karavana u pustim stepama ove prostrane drzava vidjela krdo jednoroga. Uskoro je organizirana medunarodna znanstveno-istrazivacka ekspedicija sastavljena od antropologa, zoologa i kriptozoologa, koja je u stepama Mongolije ostala punih 56 dana.
Ekspedicija, na zalost, nije polucila potpuni uspjeh, jer nije otkrila niti jednog-jedinog jednoroga. Umjesto legendarne zivotinje, clanovi ekspedicije naisli su na krda divljih mongolskih magaraca, za koje se vjerovalo da su pred izumiranjem!

Umjetnicka inspiracija
Mnogi istrazivaci legendi o jednorogu smatraju da je ta mitoloska zivotinja zasigurno jedna od najcescih umjetnickih inspiracija. Jednoroga su slikali na svojim velicanstvenim platnima mnogi umjetnici, kao sto su glasoviti Gustav Moroau, Giorgione i mnogi drugi.
U pariskom muzeju Cliny cuva se najljepsa srednjovjekovna tapiserija "Gospa s jednorogom", a u katedrali u Otrantu "Redovnica s jednorogom". Na kraju, jednorog ima svoje mjesto i medu zvijezdama - sacinjava cijelo jedno sazvjezde!

Videni u Mongoliji
Clanovi jedne medunarodne ekspedicije, koja je 2002. godine boravila na prostorima Mongolije, tvrde da su u stepama ove nenastanjene zemlje vidjeli krdo neobicnih papkara, koje ih potsjetilo na jednoroge.
- zivotinje su imale raskosnu grivu - izjavio je voda ekspedicije S.P. Rooer - lijepo oblikovano tijelo, dug rep i po svemu su licile na konje. No, njihova velicina bila je priblizno velicini gazela, a ono sto je najzanimljivije i sto nas uvjerava da je to bilo krdo divljih jednoroga jeste da su sve zivotinje izmedu usiju imale – po jedan rog

20.07.2007.

BERMUDSKI TROKUT!!!!!

 



Bermudski trougao (1)
Nestali u ništavilu
Nitko ne zna što se, zapravo, dogodilo s tisucama brodova i zrakoplova što su netragom nestali u ukletom Bermudskom trokutu i slicnim opakim zonama na našem planetu. Zajedno s njima nestalo je i više tisuca ljudi, a da nitko od njih nije uspio pozvati u pomoc i izvuci živu glavu.

Drama je zapocela mnogo prije nego što je radio-telegrafista, “Eskadrile 19”, koju su sacinjavali pet torpednih zrakoplova “Grumman TB M3 Avenger” Americke ratne mornarice s 14 zrakoplovnih profesionalaca, odaslao krajnje dramaticnu poruku:
- Tonemo u bjelu vodu... Gotovi smo!

Tog je dana, 5. decembra/prosinca 1945. godine, iz americke vojne baze u Fort Lauderdaleu, na Floridi, eskadrila je uzletjelala na uobicajni rutinski let zracnim prostorom Bermuda i Bahama. Prvi je avion uzletio u 14,02, a šest minuta kasnije za njim su, leteci u formaciji, krenula i ostala cetiri bombardera. Vrijeme je bilo lijepo i ništa nije ukazivalo na mogucu tragediju. Pa, ipak...
? “Ne vidimo zemlju!...”
Drama se dogodila u trenucima kada su se americki zrakoplovi, u povratku, približavali bazi i kada se ocekivalo da ce tražiti upute za slijetanje. Umjesto toga, u 15,45 sati, Centar za navodenje je u bazi primio krajnje uznemiravajucu poruku:
- Govori zapovjednik “Eskadrile 19”. U neprilici smo. Ne vidimo zemlju. Ponavljam, Ne vidimo zemlju!...
U bazi Fort Lauderdale istog je casa dat znak za uzbunu.
- Recite nam vaše koordinate! - tražili su iz Centra.
Zapovjednik eskadrile potporucnik Charles Taylor bio je smušen:
- Ne možemo odrediti položaj!... Ne vidimo zemlju!...Nismo sigurni u smjer... Nismo sigurni kamo nas je odnijelo... Cak ni ocean ne izgleda kao obicno... Dodavola, pa ovo...
Veza je prekinuta.

Šta se dogodilo?
U americkoj je vojnoj bazi nastalo pravo zaprepašcenje. Ne samo što je tog dana bilo lijepo, tiho vrijeme, vec su i atmosferske prilike u tom dijelu Atlantika bile gotovo idealne. Osim toga i zapovjednik se eskadrile sasvim cudo ponašao. Nije pratio ni jednu od instrukcija, niti se koristio postupkom kojeg je, kao profesionalni pilot, odlicno poznavao i nerijetko koristio. Mogao je zatražiti poziciju bilo koje odredene tocke za spuštanje, ali nije.
Zašto? Što se dogadalo s “Eskadrilom 19”?

Dežurni casnik u Kontrolnom tornju pokušavao je od ostalih navigatora da dobije tocnu poziciju “Eskadrile 19”. No, radio-veza se iz neobjašnjivih razloga sve više pogoršavala i uskoro je postalo sasvim jasno da su avioni prestali primati poruke iz Baze. Pa ipak, na neki cudan nacin, u Kontroli letenja mogli su pratiti uznemirene glasove pilota, koji su medu sobom održavali radio-vezu.
Iz njihovih isprekidanih dramaticnih dijaloga moglo se zakljuciti da su svi kompasi prestali raditi(!?), da su navigacioni uredaji “poludjeli”(!?) i da - kakvog li užasa - daju razlicite i zbunjujuce podatke. Iz nekog krajnje misterioznog razloga, piloti nisu vidjeli, cak, ni sunce!
U 16,23 sati primljena je posljednja poruka “Eskadrile 19”. Radio-telegrafista je javljao:
- Tonemo u bijelu vodu... Gotovi smo...
Potom je nastala tišina. Piloti amaricke “Eskadrile 19” više se nikada nisu javili.

01.06.2007.

1000!!!!

Wow,hiljada...hehe a nisam ni skontala....pusssa i hvala svima

01.06.2007.

Tajanstveni nestanak

Tajne iščezlih civilizacija: Anasazi
Tajanstveni nestanak
Komuniciranje na velike daljine, savršene opservatorije, naprave za navodnjavanje, misteriozni putevi, gradjevine sa nekoliko hiljada soba, urbani gradovi, visoko razvijena poljoprivreda... Ko je bio taj zagonetni narod što je u mraku praistorije dosezao blistave vrhove civilizacije ? Zvali su se Anasazi...

Ruševine se zovu Point of Pines, u prijevodu Borov vrh, i predstavljaju bijedne ostatke nekada veličanstvenog grada Anasaza, tajanstvenog naroda o kome znanost još uvijek ne zna mnogo. Zapravo, sve što se do sada saznalo predstvlja gomilu enigmatičnih otkrića, koja posljednjih decenija pokušavaju da odgonetnu najeminentniji arheolozi Sjedinjenih Država i Meksika.
Piont of Pines, dakle, nije jedina ali je možda najveća misterija što su je iza sebe ostavili pripadnici naroda Anasaza.

Zauvijek iščezli
Smješten između beskrajnih žeženih pješčanih dina i ispucalih crvenih Stjenovitih planina, u istočnom dijelu Savezne države Arizone, Borov vrh je prije više od pet stoljeća predstavljao izuzetno značajno gradsko središte u prostranom carstvu pripadnika zagonetne kulture Anasaza. Pretpostavlja se da je u njemu živjelo više od dvadeset hiljada stanovnika, narod zlohude sudbine koji je u jednom jedinom danu ili noći doživio svoju - zonu sumraka.
I jednostavno – netragom nestao.
Zauvijek iščezao.
Kao da ga je noć usisala i pretočila u - ništa!
Tako je nastala misterija koju savremena znanost, možda, nikada neće uspjeti da objasni.
- Desilo se nešto neshvatljivo - kaže profesor Emil Hory sa Sveučilišta Arizona, ne krijući svoju zbunjenost. - Stanovnici Point of Pinesa obavljali su svoje svakodnevne poslove, kada se to dogodilo. Nisu imali vremena za bilo kakvu racionalnu akciju. Nisu imali vremena za odlazak. Za bijeg. Za spas. Jednostavno su nestali. U jednom hipu!...
Nestali!?…
Da, nestali!
To dokazuju mnoge činjenice koje su zbunile američke i meksičke arheologe: nepojedene večere postavljene na stolovima, jela u posudama iznad ognjišta, upaljene vatre, netaknuti nakit i druge porodične dragocijenosti, zaboravljeno oružje, najljepše dječije igračke, obuća, posude za vodu, spremišta sa zalihama hrane...

Ukleta varoš
Iznenađeni stanovnici su iza sebe ostavili sve što je imalo neke vrijednosti u njihovim jednostavnim životima. Baš sve. Upravo ta činjenica govori u prilog da nisu imali vremena čak ni za razmišljanje. Jednostavno, dogodilo se nešto nama potpuno neshvatljivo što je Borov vrh u jednom jedinom trenu pretvorilo u - ukletu varoš!
Šta se dogodilo?!... Zašto?!... Kako?!...
Iza zlosrečnih stanovnika Point of Pinesa, koji su svoje neobične domove podizali na gotovo najnepristupačnijim predjelima Arizone (?!), ostala su bezbrojna pitanja. Zagonetka koja nema premca na sjevernoameričkom tlu.
Za više od četiri decenije koliko se bavim novinarstvom i istraživanjem misterioznih događaja i arheoloških lokaliteta, imao sam prilike da se susretnem sa nebrojnim tajnama i da upoznam možda i najveće misterije savremenog svijeta. Dabome, skromno, koliko u ovakvim slučajevima može pojedinac, bez obzira na njegov entuzijazam i upornost koju pokazuje, pokušavao sam da proniknem u neke prastare enigme, da ih sagledam, objasnim i odgonetnem. Dešavalo se tako da sam tragajući za odgonetkama, nerjetko nailazio na nove još nerješivije zagonetke, sve dok i ne htijući, oko sebe ne bi stvorio začarani krug satkan od nebrojnih tajni u kome se više nije znalo gdje počinje jedna misterija a gdje se završava druga.
Point of Pines je bio jedan od tih tajanstvenih začaranih krugova u mom istraživačkom životu! Tajna koju ni ja a ni drugi, nisu uspjeli racionalno da objasne!

11.05.2007.

Jos malo o vanzemaljcima!

 

N L O - U F O

Neidnetifikovani leteći objekat...Unindentified flying object!!!! Šta reći, osim da je sve to jedan velika mysterija!! Dolaze niotkud, a odu isto tako kao što su i došli...Ipka pretpostavljam da većina vas ne zna da se vjreovanje u NLO pojavilo, ne samo prije novog doba, nego i u prapovijesti. Također se pretpostavlja(po dokazima i ZNA) da su neke pretpovijesne civilizacije imale mape svijeta sa dijelovima koji tada još nisu bili otkriveni(1513. god), a također vas molim da pzornro išćitate sljedeći citat napisan 2100 godina prije Krista, 2100 godina prije naše ere(izvor je LUKIJANOVA KNJIGA  " ISTINITE  POVIJESTI"):
"Nastavljajući naš let u svemir, sedam dana i isto toliko noći, osmog dana smo ugledali pred sobom nešto poput Zemlje. Bio je to blještavi otok koji je oko sebe širio svjetlo."
IMATE LI KOMENTAR NA OVO ???? AKO IMATE ČITAJTE DALJE :
Sumerani su poznavali  DNK(????) 5000 godina prije suvremene medicine, a također su 5000 prije NIKOLE KOPERNIKA opsiali URAN i NEPTUN. Odakel im ti podaci, kako su to saznali ... ostaje mysterija, ali sam siguran da su znali više nego što mi znamo...
A sada i o malko novijim stvarčicama u vezi NLO/UFO :
-6. travnja 2000. godine iznad New Jerseya u večernjim se satima na nebu su se pojavile neobične točkaste zrake. Iznenada su se pojavile dvije srebrene letjelice koje su proletjele područjem i nestale u nekoliko trenutaka.  Dok su letjele nije se čuo nikakav zvuk...
-Ne dugo nakon navedenog događaja, u istom mjesecu, travnju 2000. godine u Pennsylnaviji se na nebi pojavilo "nešto" u obliku trokuta. Ni ovdje se nije čuo nikakav zvuk, a prizor je trajao 3 min
28.04.2007.

NLO!!!!

 

SUSRETI TREĆE VRSTE . . .

Posljednjih 10-ak godina veliki broj znanstvenika i SAD-u istražuje jedan nevjerovatan fenomen: iskustva ljudi koji su imali "bliske susrete treće vrste". Uz pomoć hipnoze kod tih se ljudi oživljavaju sjećanja na susrete sa alienima koji dolaze iz svemira(ili po nekim teorijama iz dgurih dimenzija!!??). Edit Fiore je jedna od najpozantijih i najboljih američkih hipnoterapeutkinja, koja u svojoj knjizi "Susreti" opisuje fascinanatna svjedočenja ljudi koji su bili žrtve aliena. U svojoj knjizi Dr. Edit Fiore navodi( po nekima i dokazuje), kako su alieni dio naše stvarnosti(sviđalo se to nama ili ne) te, kako u knjizi stoji, svjedoci koji su doživjeli susrete sa njima tvrde da ONI VRŠE EXPERIMENTE NA LJUDIMA !!!!! Pored sjećanja svjedoka na dramatične susrete, Fiore u knjizi navodi i 10 najčešćih simptoma po kojima možemo znati da li je neko( ILI ČAK MI SAMI) imao "susrete treće vrste". Simptomi su sljedeći:

-nesposobnost računanja vremena
-noćne more i snovi u kojima se javljaju alieni ili NLO-i
-poremećaji spavanja
-buđenje sa neobičnim osjećajima u tijelu
-pojava misterioznih ožiljaka na tijelu
-osjećaj da vas stalno neko posmatra, nadzire ili komunicira sa vama
-ako ste više puta vidjeli NLO
-neodređena sjećanja na bliske susrete sa alienima
-neobjašnjeno izlječenje bolesti
-reagiranje sa uzbuđenjem ili strahom prilikom spomena aliena ili NLO
-a

Samo da znate, ukoliko ste ovo gore pročitali imate VELIKE IZGLEDE da doživite jedan od ovih susreta
20.04.2007.

Petak trinaesti...sve sto ste zeljeli znati....

 

Petak 13. smatra se nesretnim danom u velikom dijelu Europe, Sjeverne Amerike i Australije. Mnogi na taj dan izbjegavaju putovati ili donositi važne odluke, a čak se grade i neboderi u kojima nema 13. kata! Zašto je to tako?
 
KRŠĆANI, 13-ICE I PETAK

Mračna tajna petka 13, između ostalog, leži u kršćanskoj i poganskoj tradiciji. Tog dana u tjednu razapet je Isus Krist, a Eva se zakačila za zabranjenu jabuku navodno baš u petak. Nadalje, na Posljednjoj večeri bilo je 13 osoba. Naravno, izdajica Juda bio je 13. Imati 13 ljudi za stolom općenito se smatra lošim znakom, baš kao i u krimi romanu Agathe Christi 'Trinaestorica na večeri'. Općenito, u kršćanstvu se 13 smatra i nesvetim brojem jer označava okupljanje 12 vještica i strašnu 13. facu – samog vraga!

U poganskom lunarnom kalendaru ima 13 mjeseci, a toliko ima i ženskih mjesečnih ciklusa u jednoj godini. A čim se radi o plodnosti i ženstvenosti, hm, broj 13 nekome nije zazvučao dobro?

A petak? Kada je počela Velika poplava, bilo je to, opet, u petak. No kršćanima se taj dan nije sviđao i zbog toga što je bio poganski simbol ženske moći u tadašnjem svijetu koje je reklamiralo uglavnom muške heroje. Stari Rimljani su petak povezivali s Venerom, božicom ljubavi, a Norvežani su se ugledali na njih i proglasili ga danom Freje, božice ljubavi i seksa. Kršćani su navodno zamrzili petak jer je simbolizirao ta dva snažna ženska lika koja su prijetila muškoj dominaciji.
JOŠ JEDAN 13. NEPOZVANI GOST

No i Norvežanima se broj 13 zamjerio. Prema njihovoj mitologiji, najzločestiji od svih norveških bogova, Loki, došao je nepozvan na tulum u Valhali, gdje se skupilo ostalih 12 bogova. Loki je tada, bijesan i želeći se osvetiti zbog toga što su ga svi ignorirali, ubio Baldera, boga svjetlosti, radosti i pomirbe. I to na vrlo podao način – naveo je Balderovog slijepog brata Hoda da ga pogodi imelom u prsa. Zašto imelom? Imela je bila jedina fatalna stvar za boga Baldera.

POLUDJELI KRALJ

Praznovjerje vezano uz petak 13. poraslo je za vrijeme srednjeg vijeka. Tako je 13. listopada 1307, naravno u petak, francuski kralj Filip IV dao uhititi viteza Jaquesa de Molaya i još 60 vitezova u Parizu te tisuće njih širom zemlje, a većina ih je okrutno ubijena. Zato se petak 13. smatra zlim danom.

BRITANCI I VJEŠANJE

Prema britanskoj tradiciji, javna vješanja održavala su se petkom, a te su 'predstave' navodno imale 13 predradnji.

NESTANAK BRODA PO IMENU PETAK

U 18. stoljeću su narodna vjerovanja samo još više učvrstila uvjerenje u kobnost kombinacije petka i broja 13. Mornarima više nije ni padalo na pamet da isplove u petak, a kamoli kada je bio petak 13. Prema legendi, britanska je mornarica u želji da pokaže da je sve to praznovjerje u more pustila brod H.M.S. Friday (Petak). Posada je izabrana u petak, a čak je pronađen i kapetan James Friday (Petak) da joj bude vođa. No, kao za inat, brod je tog petka nestao! Zanimljivo, ali slično je bilo i sa svemirskom letjelicom Apollo 13.

STRAŠNI JASON
Tu je i krvavi filmić, horor Petak 13 (1980) u kojem momak Jason ima maniju – ubijanja. Dovoljno je samo sjetiti se njega pa da vam pokvari cijeli dan.

DANAŠNJI STRAH?

Naravno, sve je to nekad bilo, a danas bi ljudi trebali biti pametniji i okaniti se praznovjerja.

Ipak, zašto neki i dan danas zadrhte kada shvate da je petak 13? Možda zato što se petak 13. često poklapa s pojavom punog mjeseca koja dodatno loše djeluje na ljude?

Uostalom, kada malo razmislite, i nije teško naći povod za nesimpatije prema petku 13. Dovoljno je da još u djetinjstvu načujete da je taj dan nesretan, a ako vam se nešto loše dogodi, npr. izgubite novčanik ili doživite prometnu nesreću, odmah ćete pomisliti da se to dogodilo jer je petak 13.
No mnoge za to nije briga ili čak prkose lošoj karmi vezanoj uz petak 13. Pisac Daniel Handler namjerno je objavio svoju knjigu 'Lemony Snicket - serija nesretnih događaja' u petak, 13. listopada 1970, a film Harry Potter i Red feniksa krenut će s prikazivanjem u kinima baš u petak, 13. srpnja ove godine.

Na kraju, neki se i rode tog dana i ipak dobro žive, poput slavnih sestara Mary-Kate i Ashley Olsen, rođenih u petak, 13. lipnja 1986.

Osim danas, petak 13. očekuje nas i u srpnju ove godine.

07.04.2007.

Historija EGIPTA

 

Egipatska je država nastala u dolini rijeke Nila u sjeveroistočnoj Africi. Vladarima faraonima pomagali su činovnici pisari koji su se brinuli da se svi poslovi što djelotvornije obavljaju. Vještina pisanja učila se u školama, gdje su svećenici podučavali nadarenije dječake. Egipatsko je hijeroglifsko pismo bilo teško naučiti, pa su pisari bili vrlo cijenjeni. Egipćani su pisali na papirusu, materijalu izrađenome od tankih i uskih komada trske koja je rasla uz rijeku Nil. Na svicima papirusa zapisivali su molitve i priče o bogovima, znanstvene spoznaje s područja matematike, medicine i astronomije, zakone, ali i svakodnevne događaje. S vremenom se poznavanje hijeroglifa izgubilo, i tek je početkom 19. stoljeća francuski znanstvenik Jean François Champollion odgonetnuo njihovo značenje.

Grad Knos bio je središte kretske civilizacije, prve razvijene civilizacije u Europi. Otok Kretu zato nazivamo i kolijevkom europske civilizacije. Kreta se nalazi usred istočnog dijela Sredozemnog mora, na raskrižju pomorskih putova koji povezuju Grčku, Aziju i sjevernu Afriku. Plodne ravnice i povoljan prometni položaj između Istoka i Zapada omogućili su razvoj bogate kulture utemeljene na trgovini i obrtu. Kretski su gradovi (najpoznatiji su Knos, Fest, Malija i Hanija) bili goleme višekatne palače sa stupovima živih boja i zidovima ukrašenim freskama s prizorima iz svakidašnjeg života. U središnjem dvorištu palača održavane su predstave, obredi te natjecanja u jahanju i preskakivanju bikova. Kretski su bikovi bili snažni i golemi, a smatra se da je istarski boškarin njihov daleki potomak.

Stari su Grci cijenili tjelesnu spremnost i rado su je pokazivali na igrama i natjecanjima. Najpoznatije natjecanje bile su Olimpijske igre koje su se održavale u gradu Olimpiji u čast vrhovnoga grčkog boga Zeusa. Grci su se u Olimpiji natjecali svake četvrte godine, a Olimpijske su im igre bile toliko važne da su i vrijeme računali od prvih održanih igara, od 776. g. pr. Krista. Za vrijeme Olimpijskih igara Grci su prekidali sve međusobne sukobe, pa se može reći da je tada olimpijski plamen zamjenjivao oružje zbližavajući i povezujući ljude. Od 1894. godine održavaju se moderne Olimpijske igre. Njihovo je obnavljanje potaknuo barun Pierre de Coubertin. Zimske olimpijske igre održavaju se od 1924. godine. Najbolji se svjetski sportaši sastaju svake četvrte godine promičući olimpijski duh sažet u krilatici Olimpijskog pokreta Brže, više, snažnije.

Doba atenskog državnika Perikla (495 – 429. pr. Krista) nazivamo zlatnim dobom Atene i vrhuncem njezine demokracije. Periklo je ukinuo visinu prihoda kao uvjet za sudjelovanje u upravi. Budući da je uveo dnevnice za obavljanje državnih službi, upravljanje državom postalo je dostupno većem broju ljudi. Kako bi se izbjegla pristranost, za svaku su se dužnost mogli kandidirati svi građani s pravom glasa, a odabirani su ždrijebom. Periklo je mnogo učinio i za atensku kulturu. Svom je prijatelju kiparu Fidiji povjerio preuređenje Atene u najljepši grčki grad. Na brijegu usred Atene izgrađena je tvrđava Akropola, a na njoj hramovi posvećeni božici Ateni (Partenon), božici pobjede Niki, Erehtej posvećen bogu mora Posejdonu i mnogi drugi manji hramovi i građevine. Periklo je dovršio i zidove koji su Atenu povezivali s njezinom lukom Pirejem.

Grčki su filozofi nastojali pronaći počelo svih stvari i otkriti smisao ljudskog postojanja. Istodobno su se bavili i praktičnim stvarima, pratili politička zbivanja i savjetovali državnike. Jedan od najvećih grčkih filozofa bio je Platon (427 – 347. pr. Krista). U blizini Atene osnovao je filozofsku školu u kojoj se nalazilo vježbalište i lijep vrt posvećen mitskom junaku Akademu, prema kojemu je škola nazvana Akademijom. Platon je smatrao da je ovaj svijet zapravo sjena stvarnog svijeta, svijeta ideja. Ideje su nepromjenjive i vječne, ali ljudi zbog svoje slabosti u svijetu u kojemu žive mogu vidjeti samo njihove odraze.

Stanovnici Rima razlikovali su se prema podrijetlu i položaju. Slobodni su se građani dijelili na patricije – bogate aristokrate, i plebejce – običan puk. Plebejci su bili nezadovoljni svojim položajem. Plaćali su poreze i služili vojsku, ali nisu imali politička prava. Dok su ratovali, njihove su njive propadale, pa nisu mogli prehranjivati obitelji. Zaduživali su se ili čak postajali robovi. Kad su se plebejci počeli boriti za svoja prava, patriciji su pristali na imenovanje dvojice pučkih tribuna koji su trebali zastupati interese plebejaca i štiti ih od samovolje patricija. Ako je Senat donio neku odluku štetnu za plebejce, pučki su je tribuni mogli onemogućiti riječju veto (zabranjujem).

Gaj Julije Cezar istaknuo se ratujući protiv Gala. Nakon pobjede proširio je rimske granice sve do Atlantskog oceana. Stekao je veliki ugled i osvojio bogati ratni plijen. Bio je najistaknutiji član prvog trijumvirata. Do 46. godine prije Krista porazio je i one koji su mu se suprotstavili u Rimu i samostalno zavladao. Iako je smatran polubogom, činjenica da je o svemu sam odlučivao navela je skupinu plemića na zavjeru. Ubili su ga u Senatu 44. godine prije Krista. Često se spominju i Cezarove izreke. Kad je prešao rijeku Rubikon, navodno je odluku o napadu na protivnike u Rimu popratio riječima: “Kocka je bačena.” Sve je svoje ratove sažeo u kratku uzrečicu: “Dođoh, vidjeh, pobijedih.” Kad je pred smrt među urotnicima ugledao svoga usvojenog sina Marka Junija Bruta, obratio mu se riječima: “Zar i ti, sine moj?” Te riječi i danas simboliziraju izdajstvo.

Car Dioklecijan (284 – 305) rođen je u Dalmaciji i bio je sin oslobođenog roba. Imao je neograničenu vlast, koju nazivamo dominatom. Godine 305. povukao se s vlasti i otišao u palaču na morskoj obali, preteču grada Splita, sagrađenu nedaleko od tadašnjega velikoga grada Salone. Palača je bila okružena debelim zidinama, a njezine su se dvije glavne ulice sjekle pod pravim kutom. U palači su bile radionice, skladišta, zgrade za smještaj vojske, carske odaje, mauzolej, hramovi itd. Vodovod dugačak devet kilometara opskrbljivao je palaču vodom iz rijeke Jadro. Hram palače danas je krstionica, a Dioklecijanov mauzolej katedrala svetog Duje. Dioklecijanova je palača jedan od najvažnijih hrvatskih antičkih spomenika.

U 3. i 4. stoljeću Rimsko su Carstvo razdirale međusobne borbe za vlast. Carstvo se moralo braniti od germanskih napada, a sve su češće izbijali i ustanci u pokorenim zemljama. Radi organiziranja obrane i djelotvornijeg upravljanja golemim područjem, car Teodozije je 395. godine oporukom podijelio Carstvo na dva dijela, ostavivši jednom sinu Zapadno, a drugom Istočno Rimsko Carstvo. Zapadno Rimsko Carstvo propalo je 476. godine, kada je germanski vojskovođa Odoakar svrgnuo cara Romula Augustula. Istočno Rimsko Carstvo održalo se do 1453. godine. U srednjem se vijeku nazivalo Bizantskim Carstvom, prema imenu grčke kolonije na čijem je mjestu car Konstantin izgradio novu carsku prijestolnicu – Konstantinopol.

Brojna germanska plemena (Ostrogoti, Vizigoti, Vandali ...) stoljećima su bili sjeverni susjedi Rimljana. Prema povjesničaru Tacitu, imali su plave oči, prkosan pogled i jako tijelo, a Cezar ih je opisao kao skromne i siromašne ljude. Pokatkad su pljačkajući provaljivali na područje Rimskog Carstva, a u doba mira trgovali su s Rimljanima. U drugoj polovici 4. stoljeća Huni napadaju Germane i potiskuju ih na područje Rimskog Carstva. Ti su događaji označili početak velike seobe naroda. Jedno germansko pleme, Vizigoti, tražilo je od cara Valensa dopuštenje za naseljavanje na području Carstva. Iako im je car to dopustio, izbile su nesuglasice. Predvođeni Alarikom, Vizigoti su porazili Rimljane i 410. godine lako osvojili i sâm grad Rim čija su im vrata otvorili robovi koji su ih smatrali osloboditeljima.

 
27.03.2007.

Strange peoples

 

Naučnici iz Europe i Azije su u posljednjih nekoliko desetljeća došli do iznenađujućih ili čak zastrašujućih otkrića i misterija na tlu današnje Azije. Krenimo iz početka:

1938. je godina, kineski su arheolozi pronašli nešto fascinantno. U pećinama na tibetu pronađeni su skeleti sa malim tijelom i velikom lubanjom, a uz njih su pronađeni crteži svemirskih letjelica i planeta te crteži ljudi obućenih u neku vrstu skafandera. Otkrića su svijetu pokazana tek godina dana nakon otkrivanja, a kineski su naučnici uspjeli pronaći i 716 ploča ispisanih nepoznatim klinastim pismom. Otkrića u Kini( sličnih je bilo ranije u Indiji i na Tibetu) izazvala su burne reakcije u naučnim krugovima, pogotovo nakon što je kineski profesor za praistoriju Tsum Um Nui dešifrovao natpise na pločama:

"SLETJELI SMO S NEBA NA NAŠIM LETJELICAMA. NAŠI MUŠKARCI, ŽENE I DJECA SKRIVALI SU SE 10 DANA PO PEĆINAMA. KAD SU MJEŠTANI KONAČNO SHVATILI NAŠE ZNAKOVE, RAZUMJELI SU DA IMAMO MIROLJUBIVE NAMJERE... " ?????????????????'

Kinezi su svoja otkrića izbacili u svijet poput torpeda, a njemački su se kritičari potrudili sve osporiti. Ipak, to nije bio kraj kineskim otkrivanjima, pogotovo to nije bio kraj NOVIM SENZACIJAMA...

Arhelozi su u pećinama u blizini Pekinga otkrili skeletone stare 30000 godina, ali ne bi to bilo takvo otkriće da ti skeletoni zapravo nisu bili Europejski tipovi ljudi i nekolicina Eskima. Europejci i Eskimi na tlu Azije ??? Stoljećima prije Krista?????

Ne ,ne niste još sve čuli. Daljnja istraživanja su pokazala još veće  nevjerojatnosti. U kineskim su grobnicama pronađeni ALUMINIJSKI pojasevi i noževi( Aluminij je prvi put dobiven u 19 st. nakon Krista), a također u zapisima stoji da su posjedovali "ogledalo koje otkriva ljudske kosti". RENDGENSKE ZRAKE U KINI HILJADAMA GODINA PRIJE NAŠE ERE!!!!!!!!!!!!!!!!!! Kolika je vjerovatnoća svega ovoga, i koliko istine u ovim zapisima ima ne mogu reći, ali znam da je zaista fascinantno i da ću još spomenuti nešto što je VRHUNAC ove priče. U zapisima u Indijskom epu "Mahabharata" stoji da je u Indiji prije Krista vođen ATOMSKI RAT. Pronađeni su skeleti sa visokom radioaktivnošću, što dokazuje istinitost sanskritiskih textova, a također se u epovima pojavljuje opis ubitaćnog oružja "brahmaširas" koje se povezuje sa NAPALMOM!!! Svi znate kakvo dejstvo napalm ima... zar je to strašno  oružje uništavalo svijet i u prahistorijsko doba...

12.03.2007.

Aleksandrijski svjetionik

 

SVJETIONIK U ALEXANDRIJI

Jedini je od 7 čuda staroga svjeta, veličanstveni aleksandrijiski svjetionik imao svoju "pravu", tj. praktičnu namjenu (omogućavao brodovima bezbjedan ulazak u luku), ali je imao i epitet arhitektonskog čud, koji ni do dana današnjega nije izgubio, a samo za spomenuti je da je u svoje vrijeme bio najveća građevina na svijetu. Svjetionik se naranvo nije nalazio na kopnu, nego na otočiću Farosu koji je pripadao Aleksandriji. otok je sa kopnom ipak bio povezan i to nasipom koji se zvao Heptastadion te je isti postao druga luka u Aleskandriji.

Gradnja svjetionika bila je nepohodna zobg, kako je već navedeno, bezbjednog ulaska brodova u luku, a završena je između 290-300 godine prije nove ere. Gradnju je započeo Ptolomej, svojevremeni namjesnik Aleksandra Makedonskog koji je u to vrijeme vladao Aleksandrijom. Svjetionik je stoljećima bio znamenje Aleksandrije, te se njegova svjetlost vidjela i na udaljenosti od 50km ; danju je reflektirao sunčevu svjetlost , a noću se na vrhu svjetionika palila vatra.

Kada su Arapi pokorili Egipat, staklo svjetionika greškom je razbijeno, ali nažalost nikada nije zamijenjeno. 956 godine novog doba, poprilično jak zemljotres je potresao Aleksandriju, ali je vsjetionik izdržao sa manjim oštećenjima. Cijeli Stari svijet bio je zadivljen. Nikada do tada nijedna građevina nije izdržala zemljotres. Ipak, radost svijeta, osobito stanovnika Aleksandrije je prekinuta 1303 i 1323 godine kada su od svjetionika ostale samo ruševine. 1480 godine nove ere Egipatksi sultan Mameluk Ćatbej je odlučio izgraditi srednjevjekovnu tvrđavu u Aleksandriji te se je poslžio ostacima svjetionika. Samo za spomenuti je da je od 6 uništenih svjetskih čuda svjetionik najduže izdržao...

23.02.2007.

Kontinent majmuna!!!!!

Da li je postojao kontinent majmuna ?

Mnogi zoolozi 19. veka bili su uvereni da je postojao kontinent po imenu Lenurija. Ime je nastalo od lemura, vrste polumajmuna koja se nalazi samo na obali Indijskog okeana i na Madagaskaru. Iz toga su naucnici zakljucilida je izmedju Indije i Madagaskara bila prevlaka. Bez tog mosta mali lemuri ne bi mogli da savladaju morsku povrsinu izmedju njih.

Helena Blavatska, osnivac Teozofskog drustva u Londonu, objavila je knjigu pod naslovom Tajni nauk u kojoj opisuje Lemuriju onako kako su je opisivali tibetanski svestenici.

Po tom opisu, stanovnici Lemurije su bili divovski majmuni koji su se snalazili bez jezika jer su se sporazumevali telepatski. Lemurija je propala pre 40 miliona godina.

17.02.2007.

Da li ste praznovjerni!?

Evo ovako,nesto me zanima.Posto praznovjerje,to jeste price koje ga izazivaju spadaju u neku vrstu paranormalnog,zanima me da li ste vi praznovjerni!???Ja i nisam nesto previse!!!!Jeste li vi?!

10.02.2007.

Piramida u Gizi

 

VELIKA PIRAMIDA U GIZI

Sedmo i jedino do danas očuvano svjetsko čudo je velika piramida u Gizi, Keopsova piramida, a samo za napomenuti da je samo Keopsova piramida svjetsko čudo, ali ne i ostalo dije pirmaide oko nje (Kefrenova i Mikerinova). Areholozi smatraju da je izgradnja velike piramide trajala oko 20 godina. Prvo je pripremljen teren, a zatim su donijeti i postavljeni blokovi i tek sada nastaje jedna vrsta misterije. Budući da znamo da u to vrijeme nije bilo nikakvih pomagala i strojeva nauka ni do dana današnjega nije odgonetnula na koji su način oostavljeni kameni blokovi teško više od 2 tone svaki, a kako su samo napravljeni da bude svaki isti, te da se od 2 miliona njih nijedan ne može idžzdvojiti. Ipak postoji nekoliko teorija o načinu na koji su građene piramide ; prva teorija smatra da su Egipćani koristili sprialnu (po nekima i ravnu) rampu koju su podizali kako je građevina građena u vis, dok druga teorija tvrdi da su koristili dugačke poluge. Što je od ovoga tačno, a što nije do sada nije odgonetnuto!!!!!

Kada je izgrađena, veličanstvena piramida bila je visoka 145,75m , ali se je tijekom godina vrh urušio za oko 10m. Kut pod kojim se stranice piramide spajaju sa osnovom iznosi taćno 51 stepen i 51 minut, dok je dužina osnove 229m. Samo radi usporedbe, zapremina piramide dovoljna je da se u nju "strpaju" tri najveće katedrale na svijetu (Rimska, Milanska i Londonska).  

05.02.2007.

Straaaasno...obavezno procitajte....

Stvorenja zbog kojih se ledi krv u žilama

 

Vrijeme je kad čudovišta, duhovi, vukodlaci, vještice i slična čudna creepy stvorenja izlaze iz ormara, a na sam njihov spomen ježi nam se koža i lagani strah ulazi u kosti, iako, naravno, znamo da su svi ti likovi samo plod naše i tuđe bogate mašte. Noć vještica je zato kao stvorena za priče o tim groznim, sablasnim stvorenjima čije nam se slike motaju po glavi 
U Noći vještica iz mraka izlaze brojna čudovišta...
 
Mitovi i legende o svakakvim čudovištima postoje tko zna koliko dugo. Zajedničko im je to da su u najvećem broju slučajevi jako ružni, jezoviti i da im je glavni hobi ubijanje ljudi. Varijacija na temu vampira, duhova, jednookih dlakavih čudovišta, zombija i sličnih jednako strašnih stvorenja ima u svim krajevima svijeta. Razlikuju se jedino po imenu i pokojem fizičkom detalju. 
 
Hai-uru

Afričko narodno vjerovanje obiluje legendama o strašnim likovima kojima je jedini zadatak dočepati se ponekog primjerka ljudskog roda. Hai-uru će, kad uhvati priliku, čovjeka dohvatiti i ubiti, ali ako njegova žrtva ima imalo sreće i okretnosti, pa ga uspije u borbi svladati, dobit će na dar posebne moći. Pod imenom Hai-uru ovo je čudovište poznato u južnoj i zapadnoj Africi, a kao Tikdoshe u plemenu Zulu u Južnoj Africi te Adroa u Kongu.

U svakom je kraju malo drugačiji što se tiče detaljnog fizičkog opisa, ali sva ta čudovišta imaju jednu zajedničku osobinu, a to je da ih 'krasi' samo polovica tijela ili, preciznije, jedno oko, jedna noga, jedna ruka...
Kali u borbi s Raktabijem

Raktabija

U indijskoj mitologiji Raktabija je demonski demon, a bogovi ga ne mogu ubiti jer svaka kap njegove krvi koja dotakne tlo pretvara se u novog demona. Zvuči uzbudljivo, kakav bi to holivudski hororac tek bio...

No, domišljati Indijci smislili su kako se riješiti stravičnog Raktabija. U akciju stupa Shivina slatka supruga Parvati koja će se pretvoriti u Kali, božicu smrti i uništenja. Ona mora isplaziti svoj jezik tako daleko da prekrije cijeli svijet i onda strašnom Raktabiju odrubi glavu, a sva njegova krv prolije se na njezin jezik te je ona zatim popije kako nijedna kapljica ne bi pala na zemlju.

Iako je zvučao prilično zastrašujuće, Indijci su se očito ipak snašli i zauvijek ga se riješili, a Raktabijom mogu danas tek plašiti malu djecu.

Chindis

Prema vjerovanjima Navajo Indijanaca, kad ljudi umru, zlo u njima i dalje nastavlja živjeti. Ti zli duhovi, poznati kao chindis, razlog su zašto se Navajo Indijanci tako jako boje mrtvih tijela. Kad netko u njihovom plemenu umre, prema tradiciji, cijela se kuća u kojoj je pokojnik živio mora spaliti do temelja, a pokojnikovo ime nikad se više ne smije spomenuti.

Kod chindisa je posebno zanimljivo, ali i jako poučno, to što se chindis prikači na tebe ako nekom naudiš i nitko ga ne može otkačiti osim osobe kojoj si naudio. Zato je ipak dobro pomalo bojati se malih, nevidljivih, ali moćnih chindisa i biti dobar prema drugima. Zato, ako se loše ponašaš prema drugima, pripazi, možda ti se neki chindis čvrsto drži za nogu...

Chupacabra
Ovako bi nekako izgledao južnoamerički vampir ili chupacabra
 Na spomen vampira prvo padaju na pamet blijedi čudaci u crnim odijelima koji pod okriljem noći pokazuju svoje oštre očnjake. No, to je tek slika i prilika najpoznatijeg svjetskog vampira, transilvanijskog grofa Drakule koji je u 19. stoljeću nastao kao plod mašte engleskog pisca Brama Stokera.

No, mit o vampirima stariji je i od grofa Vlada. Kinezi su pričali priče o vampirima još 600 godina prije Krista, a zvali su ga Giang shi. U Portoriku, Čileu i Meksiku su se, međutim, pojavile i priče o novim vampirima koje su nazvali chupacabra.

Chupacabra ubija koze i stoku i siše im krv i to je sve što se zna o njima, pa je to i glavni razlog zašto je chupacabra tako strašan. Mašta u ovom slučaju radi svašta.

Golem

Strašno Frankensteinovo čudovište Golem i danas, možda više nego ikad, predstavlja jednu zaista zastrašujuću ideju. S napretkom tehnologije, scenarij da se od nežive tvari napravi umjetni sluga robot koji se otme kontroli zvuči prilično uvjerljivo. Ta je ideja još neugodnija uzme li se u obzir kombinacija nanotehnologije i genetičkog inženjeringa. Prilično scary!

No, ideja o umjetno stvorenom čudovištu ipak je puno starija od računala i softvera, a izvor mu je židovska legenda o golemu. Negdje oko 1500. godine muškarac iz Praga koji se zvao rabin Low odlučio je napraviti neumornog slugu. Napravio ga je od grude gline i pretvorio u grubog humanoida, izgovorio je zatim nekoliko čarobnih riječi i eto nam Golema, moćne hrpe materije bez uma koja će bespogovorno slijediti upute svog gospodara. Ne treba posebno napominjati da se Golem ubrzo oteo kontroli...

Banshees (vile narikače)
Kako bi trebala izgledati banshee? Možda ovako...
One imaju jednu zanimljivu i rijetku značajku. Banshees naime strašno  vrište, preciznije nariču. A što su one zapravo? Banshee na gelskom jeziku znači žene s brda, a javljaju se većinom u irskim narodnim pričama. To su žene koje su umrle tijekom porođaja i osuđene su da ostatak godina tog svog izvantjelesnog života provedu u blizini napuštenih potoka gdje peru krv s odjeće onih koji će uskoro umrijeti.

Njihovi krikovi zvuče više kao glasno zavijanje negoli vrištanje, a onaj tko ga čuje zna da je to jako loš znak jer će mu netko u obitelji uskoro umrijeti.

Jinn (zloduh)

Čudovišta po imenu jinni spominju se u islamskoj svetoj knjizi Kuranu, koji kaže da su jinnovi nastali od vatre bez dima, ne može ih se vidjeti, ali oni su posvuda, pogotovo u starim napuštenim zgradama, seoskim grobljima, vlažnim podrumima i sličnim jednako neprivlačnim mjestima.

Da su jinnovi u blizini možeš znati po tome što ti se koža na vratu naježi bez nekog vidljivog razloga, a ponekad znaju ući i u ljude. Zvuči poznato? Nešto slično moglo se vidjeti u filmu 'Projekt: Vještice iz Blaira'.
 
Dio islamskog folklora je i legenda o ghoulovima, oživjelim mrtvacima koji jedu leševe

Ghoul

Stvorenja nastala još u starim narodnim islamskim pričama zovu se ghoulovi (demoni koji ždere ljudske lešine), a riječ na arapskom znači 'hvatač'. U starim vremenima arapski bi nomadi s vremena na vrijeme naletjeli na kakav pokraden grob, a ponekad u njemu ne bi bilo ni leša. Znali bi u blizini pronaći i napola pojedene ostatke leša. A što im je u tim trenucima padalo na pamet?

Pa, imali su samo dva odgovora. Prvi je da su to napravili divlji psi, što je i najlogičnije. A drugi, puno neugodniji, je da su se možda pojedini leševi nekako vratili u život nakon pokopa i pojeli svoje mrtve kolege. Islamske narodne priče redovito spominju ovu zadnju verziju, a o divljim psima, čini se, nema ni govora.

Windigo
Windigo je čudovište koje proždire ljude ili možda ipak samo jedna mračna ljudska strana
 Windigo ili Wendigo je prava noćna mora američkih Indijanaca, a u subarktičkom području smatraju ga daleko najstrašnijim stvorenjem. Subarktičko područje proteže se na nekih pet milijuna četvornih kilometara koje prekriva samo tundra ili manjim dijelom šuma, a u njemu živi manje od 60.000 ljudi. Zamislite samo koliko je to područje rijetko naseljeno. Osim toga, tamo zima traje cijelu vječnost, a zimske su noći duge i dosadne.

U prošlim vremenima ljudi su te mučne duge zime provodili u svojim zaklonima s ograničenom količinom hrane, a bez zabavnih sadržaja kakav su nam danas poznata oni su se morali zabavljati izmišljajući priče.

U najstrašnijoj od tih priča glavna zvijezda je windigo, stvorenje bez prijatelja koje živi samo u šumi. Visok je između šest i devet metara i ima usta bez usana i zupčaste zube. Njegovi tragovi u snijegu su prepuni krvi, a njegov dah možeš čuti i kad je kilometrima udaljen.
Windigo, naravno, jede ljude i to je još, kao, dobra vijest. Loša je ta da te zaposjedne ukoliko te uhvati samog u šumi i zatim pretvara u samog sebe, windiga, kanibala bez srca i uma.

Tko zna, možda je u tome bilo ponešto i istine, za tako dugih zima zalihe hrane kratko su trajale, kraće od samih zima, a kad bi ih ponestalo... Tko zna što bi se onda događalo? Pa ne možemo isključiti ni kanibalizam. A to je strašnije i od samog windiga.


01.02.2007.

Prokletstvo...

PROKLETSTVO LOKRUMA
U svijetu su danas poznate legende o dva prokletstva: "prokletstvo faraona Tutankamona" i "prokletstvo cuvenog dijamanta Houp". O zanimljivoj storiji o prokletstvu egipatskog faraona Tutankamona, koji je vladao jedva devet godina - od 1358. do 1349. pr.n.e. - napisane su knjige i snimljeni dokumentarni filmovi. Prica je posve bizarna: najmanje tridesetak ucenjaka koji su imali veze sa otkricem Tutankamonovog groba i posmrtnim blagom koje je u njemu otkriveno, izgubili su zivote prijevremeno i pod sumnjim okolnostima. Svakako, najglasovitiji medu njima bili su britanski arheolozi Hauard Karter i lord Karnarvon!

zivopisni otok
Legenda o drugom najpoznatijem prokletstvu - "prokletstvu dijamanta Houp"- cija je vrijednost procjenjena na 42,52 karata, takoder je manje-vise poznata i slicnog je sadrzaja. Ni skupocijeni Houp, naime, nije donio mnogo srece nijednom od bivsih vlasnika, pocev od zlohudog francuskog kralja Luja XIV pa do americke bogate nasljednice Evelin Vols Mek Lin.
U sjenci ova dva u svijetu opcepoznata prokletstva, danas na Jadranu zivi jedna stara legenda koja se vec decenijama prepricava u gradovima i zemljama Sredozemlja. Ona je vezana za jedan od najljepsih hrvatskih otoka, Lokrum, koji se nalazi u priobalnim vodama Dubrovnika.
Istina je da je Lokrum, sa svojom rajskom florom i faunom, bio privlacan mnogim europskim osvajacima, krunisanim glavama i bogatunima. Ipak, nikome od njih nije donio srecu. Naprotiv!
Od polovice 19. stoljeca pa sve do potkraj Prvog svjetskog rata, dubrovacki je otok bio u sastavu Austro-ugarske monarhije i pretvoren u ljetni rezidencijalni posjed becke carske porodice. U njegovim zivopisnim morskim lagunama i prekrasnim dardinima, uzivali su najugledniji austro-ugarski princevi, plemici i dvorjani, a povremeno su u njegovoj prirodnoj i klimatskoj rajskoj raskosi uzivali i sami clanovi carske porodice Hasburgovaca. Tako je Lokrum bio svjedokom njihovih radosti, ljubavnih strasti i romansi, ali i njihovih tragedija. Krenimo redom...

Na smrt osuden
Oto Fridrih Vilhelm (1845-1886), poznatiji kao Ludvig II, kralj i ljubavnik utjecajne Elizabete Bavarske, majke austrijskog nadvojvode i prestolonasljednika Rudolfa, boravio je na dubrovackom otoku kao zarucnik Elizabetine sestre. Vrativsi se kuci saznao je da ga je Bavarski ministarski savjet proglasio ludim i svrgao s prijestolja. Nekoliko dana kasnije naden je mrtav u jezeru kraj svog imanja!
U aprilu/travnju 1864. godine sa Lokruma, na kome je boravio sa svojom lijepom suprugom sarlotom, na daleki put u Meksiko zaplovio je brat cara Franje Josifa I, nadvojvoda Maksimilijan, koji ce tamo, proglasivsi se za meksickog cara, biti uhapsen, zlostavljan, osuden na smrt i strijeljan. sarlota ce se jos jednom vratiti na Lokrum, ali ce tamo dozivjeti brodolom i jedva ostati ziva. Ipak, njen kraj bit ce tragican: umrijet ce pomracena uma u Maksimiljanovom glasovitom dvorcu Miramare nedaleko Trsta.
Novi vlasnik Lokruma postat ce prestonasljednik Rudolf (puno ime Franc Karl Josif), jedinac Franca Josifa I i Elizabete Bavarske, koji je na dubrovackom otoku proveo svoj medeni mjesec sa zarucnicom Stefanijom. Stari dubrovacki kronicari kazu da se "zemlja zatresla a more uznemirilo" kada su se Rudolf i Stefanija prvi puta iskrcali na pjescanu lokrumsku obalu. Bio je to, kazu Dubrovcani, predznak skore Rudolfove tragedije.
Pucnji u Sarajevu
I odista, 29. januara/sijecnja 1889. godine u dvorcu Majerling odigrat ce se tragedija koja ce mnogo kasnije postati temom mnogih dokumentarnih storija, romana, tv-serijala i filmova. Opijen pomucenim strastima i ljubomorom, austrijski ce prestonasljednik na krevetu prekrivenom mirisljavim ruzama, ubiti svoju ljubavnicu, 17-godisnju baronesu Mariju fon Veceru, prekrasnu zivahnu kcerku ugarskog plemica Albina fon Vecere, a nakon toga pucat ce sebi u slijepocnicu i tako okoncati svoj kratki ali uzbudljivi zivot (1858.-1889.)!
Konacno, legende kazu da su se 1914. godine spremali ljeto provesti na Lokrumu i austrougarski prijestolonasljednik Franjo Franc Ferdinand i njegova lijepa supruga Sofija Hohenberg. No, prije odlaska na dubrovacki otok, oni su posjetili Sarajevo gdje su 28. juna/lipnja brutalno ubijeni u atentatu, koji je na njih izvrsila grupa zavjerenika sa Gavrilom Principom na celu. Ta tragedija izazvala je u Europi pravu katastrofu. Ona je, kako je poznato, bila neposredni povod i uvod u Prvi svjetski ratu u kome su pala - tri carstva - austrougarsko, tursko i rusko!
Bilo kako bilo, legenda o "prokletstvu otoka Lokrum" jos uvijek traje, cekajuci darovite pisce i filmske scenariste, koji ce od prastarih kronika i narodnih kazivanja naciniti pricu za sva vremena...


22.01.2007.

True stories

Ovo su neke od istinitih prica koje su se desile prije nekoliko godina a ciji su vlasnici tek sada odlucili da mogu progovoriti o njima,neke od njih su veoma jezive,a neke vec manje....ali sve u svemu,nadam se da cete uzivati.........

 

 

DUH U AUTOBUSU

Dogadjalo mi se mnogo cudnih stvari godinama i zivio sam u mnogim ukletim kucamaCak sam jedno vrijeme bio i clan grupe istrazivaca paranormalnog.

Prije mnogo godina kada sam zivio sa roditeljima u assexu radio sam petnaest minuta voznje daleko od svoje kuce.Dolaziti kuci po hladnim zimskim nocima nije bilo nimalo ugodno.Posto nisam zelio izaci na krajnjoj stanici,pozvonio sam vozacu da mi otvori i tada sam vidio da u busu nema nikoga te da je potpuno prazan...Nitko nije sjedio na sjedistima.Prosao sam sva sjedista kada sam izlazio iz busa.Malo popricao sa vozacem jer sam bio zadnji koji je trebao izaci.....

Autobus je stao bas blizu moje kuce i ja sam izasao.Iz nekog razloga ponovno sam pogledao u autobus i tu jos uvijekk nije bilo nikoga.Kada je autobus zatvorio vrata i lagano krenuo,tu,dva mjesta iza moga sjedista sjedio je maqli stari covjek potpuno prekrivenog lica starom  crvenom kapom.Nikada mi nije postalo jasno kako se je taj covjek pronasao tu.....................

VRATIT CU SE

Imao sam 15 godina kada se ovo desilo.Zivjeli smo u jednoj dvospratnoj kuci na kraju puta.Bila je nova kuca i sve komsije su bile ljubazne prema nama.Imali smo sobu za igranje i moj brat,sestra i ja smo veci dio naseg vremena provodili u njoj.

Jedne noci svi su vec spavali a i ja sam se spremao da zuaspim ali tada sam cuo kako je jedna igracka pocela da prica.To je bila akciona igracka terminator.Igracka je neprestano ponavljala vratit cu se....vratit cu se....vratit cu se....neprestano.U prvom trenu sam pomislio da se je ukljucila sam sama od sebe i da samo trebam da izvadim baterije iz nje.Tako da sam ustao da to i uradim.

Pa ja sam posao da izbacim baterije i kada sam otvorio njih nije bilo,igracka je bila prazna ali je i dalje nastavljalaq ponavljati one rijeci....Sisao sam kod roditelja sav isprepadabn i zamolio sam ih da dodju sa mnom jer je mene bilo strah.Igracka je lezala na podu bez ijedne rijeci....bila je ugasena....Roditelji su rekli da haluciniram te da ih prestanem zvati za takve glupost.Kunem se da je to sve bilo istina.Neki duh se je dobro nasalio na moj racun.

MRTVI COVJEK

Ovo mi se desilo prije 5 godina.Radio sam u jednoj bolnici i u njoj sam provodio vecinu svoga vremena.Jedne noci zavrsio sam svoj posao i krenuo sam prema izlazu gdje me je presreo jedan moj radni kolega,tako da sam ostao da malo popricam sa njim.

Gledao samu ulazna vrata bolnice i u tom trenutku sam vidio nesto sto nikada necu zaboraviti.Samo sam ugledao jenog covjeka u crnom odjelu koji je nosio bijelu providnu svijetlu kutiju...on je izgledao uzasno,na kosulji mu je bilo krvi a svijetlost je malo pomalo nestajala.Pogledao sam u svog prijatelja i kada sam ponovno pogledao prema vratima,tamo nije stajao niko.

Izvinuo sam se prijatelju i otisao sam da vidim da li je koji pacijent ili gost izasao iz zgrade.Napolju nij bilo nikoga....Vratio sam se u bolnicu da nastavim razgovor sa prijateljem i da uzmem kljuc da zakljucam bolnicu.

Bio sam nakratko zaboravio taj incident,ali me je na njega posjetio moj prijatelj koji je rekao da je jedan od pacijenata preminuo te noci oko 11.30 sto je bilo vrijeme kada sam ja vidio covjeka sa sjajucom kutijum...to je bilo straaaasno!

POVRATAK SINA

Moj 22-ogodisnji sin poreminuo je u augustu.Vozio je motor kada je jedna zena iskocila pred njega i on da bi je zaobiso pao je sa motora i dobro udario glavu.Zivio je sedam dana u komi prije nego sto je umro.Pomalo sam pricao sa njim kada bi se u nekim trenucima prenuo iz kome.Prve noci mi je rekao kako on nije kriv za tu nesrecu ali da ne zamjeram ni onoj zeni.

Zadnjeg dana dosao je i rekao kako je veoma zbunjen i da ne zna sta da radi.Te noci je preminuo.

Mnoge cudne stvari su se desile od tada.Prije nekoliko dana desilo se nesto najbizarnije u mom zivotu.Osjecao sam neku bol u usima pa sam otisa da legnem.Pogledao sam na sat sto inace nikada ne cinim i bilo je 11:07 poslije podneLezao sam na desnom kuku na svom krevetu.Osjeti sam nesto na svojim ledjima pa sam legao na stomak da bih to lakse dohvatio.Odjednom cuo sam glas koji mi je govorio da se ne okrecem.

Otvorio sam oci i pred sobom sam vidio svoga sina kako stoji okruzen nekom plavicastom svjetloscu.Mogao sam vidjeti njegovu kosu,nos,oci,cijelo lice.Rekao sam glasno njegovo ime“Trevore“!On je pogledao u mene nasmijesio mi se i nestao u milion zvjezdica.

Sve je trajalo oko 15 sekundi.Bio sam potpuno budan ali opet nisam shvatao nista.Sada znam zasto kazu da kada umrete u duhovnom obliku ostajete isti.Volio bih da opet dodje da me posjeti iako pretpostavljam da on zna da sam ja potpuno prestrasen.

21.01.2007.

Vampiri!!!!!

Mit o vampirima Mit o vampirima složena je i različita podrijetla, da navedem samo nekoliko primjera: stara praznovjerja, jeziva otkrića preranog zakapanja ljudi koji su patili od katalepsije (besvjesno stanje nalik smrti), psihopatski ubojice sa suludom žudnjom za krvlju, jezive prièe o šišmišima-vampirima koji piju krv i koje su Cortesovi suputnici donijeli u Europu nakon istraživačkih eksepidicija na povratku iz amerike.. Primjera ima još mnogo, i svi su oni doprinjeli stvaranju zamršene legende o postojanju tih noćnih utvara. Na tu temu objavljene su brojne knjige, najprije na Balkanu, gdje su vampirizam i «živi leševi» igrali važnu ulogu. Kako u knjigama piše, Vampiri spavaju u grobu otvorenih očiju, a iz lijesa izlaze obično kad mjesec raste. Nemaju sliku u zrcalu i ne bacaju sjenu. Vampir se javlja i u životinjskom liku: kao konj, koza, žaba ili zmija, no najpoznatiji su postali u liku šišmiša. Sve ovo zajedno karakterizira «pravog» vampira. Prema pučkom vjerovanju, vampiri su mrtvaci koji se mogu vraćati, najčešće to su samoubojice, izopćenici, i svi ostali ljudi koji su pokopani bez blagoslova Crkve. Strah od tih ljudi neprestano se raspirivao jer su našli prazne grobove i trupla koja nisu strunula i još su imala krv u žilama. Crkva je često vjerovala u postojanje krvopija. Propovjedala je naravno vjernicima da uvijek uza se nose križ kako bi se mogli suprotstaviti vampirima obuzetim sotonom. Time ih ne navodno moguće otjerati. No seljaci su se radije pouzdali u češnjak. Eterični mirisi ove biljke spasili su ih veæ od gamadi koja izaziva teške bolesti. Pa prema tome zašto nebi i od vampira. I eto sakupljene sve elemente koji čine karakterističnu legendu o vampirima. Neobjašnjeni slučajevi Zapravo postoje mnogi «slučajevi» vampirizma koji se nikad nisu mogli objasniti. Tako je 1732. neko selo blizu Beograda pogodila prava epidemija vampira. Mnogim žrtvama doista je isisana krv. Vlast je poslala posebnu jedinicu i tri vojna liječnika u Beograd. Vojnici su otvorili 15 grobova. Samo su tri trupla strunula. Ostali mrtvaci imali su čvrsto meso pa čak i zdravu boju lica. I krv u žilama mrtvaca bilaje svježa. Na žalost, nije se mogao obaviti detaljan pregled jer su vojnici u panici truplima odrubili glave i zatim ih spalili. Ali zna se da je selo nakon vojne intervendije bilo pošteđeno daljnih neobjašnjivih smrti. Još je jedna zanimljiva činjenica vezana uz vampirizam. Protestan Martin Luther smatrao je da su oni koji piju krv mrtvaci koji su postali žrtvom vraga. U priručniku njemaèke mitologije piše: Kad vampir živom čovjeku isiše krv kako bi se i sam ponovno vratio u život, to je u vezi sa vjerom starih kako nesretni mrtvaci još žude za životom i žude za krvilju kako bi povratili dušu i svijest.

04.01.2007.

Prethodno....

Prethodna tri teksta su preuzeta iz knjige firme astromagicraven,a mozete otici i na njihovu stranicu:http://www.astromagicraven.com//

04.01.2007.

Sta je magija!?!?!?!?

Sto je Magija?!

Mnogi istrazuju sto Magija Vjestica, Vjesticarenja i Caranja
jeste ili nije. Umjesto toga, ja vam zelim ponuditi ovo kratko,
sazeto i jasno objasnjenje, koje na vrlo jednostavan nacin
rastjeruje pomisli na neke religije, stara praznovjerja i
naravno Hollywood koji je u ljude pokusao usaditi uvjerenje sto
je to magija.

Magija je tvoja veza s prirodom i sve je to prirodno, u pokretu
i premjesta se dalje u svemir. Ona povezuje sve sto postoji.
Magija je egzistiranje u ravnotezi sa strujom zivota i upucuje
da si ti zivotna snaga unutar te struje. Magija je svugdje! U
drvecu, kisi, zvijezdama, i u moru. Posrijedi je iskra koja
potice da sjeme izlazi iz zemlje.

Magija je smijeh, ono sto pruza uzitak, ono sto je cudnovato i
istina u svijetu oko nas! Posrijedi je njezna carolija koja nas
podsjeca da ne protratimo niti jedan trenutak u ovom daru kojeg
mi nazivamo zivotom!

Magija nije pohlepa, ili snaga, ili pretvaranje... Posrijedi je
stvarnost. Ona postoji. I to funkcionira. Magija je misterija
koja lezi u zagonetki duse u svijetu. Posrijedi je srz
stvaranja. Sto mi zamislimo, mi osnazujemo u stvarnosti.

MAGIJA JE UNUTAR VAS... Sa njom mozete ostvariti svoje snove,
iscjeljivati vasu okolinu, zavoljeti svoj zivot i pronaci mir
koji zivi unutar svakog ljudskog srca.


Sto je zapravo Magija

Magija je temeljna filozofija iz koje je kadra proizaci mudrost
na nacin spoznavanja unutrasnjih tajni. Rijetki su ti koji ih
uspiju percipirati na nacin da ih uspijevaju odrzati u svijesti
dovoljno dugo da bi ih to promijenilo u tolikoj mjeri da bi se
promijenio i svijet. Da bi sve postalo jedna velika carolija u
kojoj se nastavlja zivjeti.

Ritual je skup, odnosno niz postupaka koji je ispravno
postavljen u odnosu prema magijskim zakonitostima. To je
odredjeni niz psihofizickih aktivnosti koji ima za cilj
izazivanje promjena u ljudskoj svijesti kao i psihofizicka
aktivnost povezana s idejom o dogadjanju tocno odredenih
postupaka koji ce dovesti do promjene u svijesti prakticara koji
te postupke cini.

Rituali su duhovne i tjelesne aktivnosti sprovedene na odredjeni
nacin sa ciljem izazivanja promjena u svijesti magicara, a
promjene u svijesti magicara ce izazvati i promjene u njegovoj
okolini, ili podrucju na kojem se zeli djelovati, ili se
djeluje.

Ljudska je svijest sklona magiji i religiji od davnine pa sve do
danasnjih dana. To znaci da su sklonosti ritualnom djelovanju
duboko ukorijenjene u ljudskom nesvjesnom i mnogi postupci
danasnjeg covjeka su nista drugo nego proizvodi takve ljudske
psihe. Pogledamo li bilo koju drzavu, ostro ce oko ustanoviti
izuzetno veliki broj simbola i ritualnog ponasanja baziranog na
zakonitostima ljudske psihe, ali i ritualne magijske prakse,
odnosno zakonitostima magije. Mnogima se ovo nece svidjeti, ali
koncentrirani zanos koji ispunjava covjeka domoljubljem pod
njegovom zastavom dok svira njegova himna koja izaziva ponos i
trnce, istovremeno je tvar jednaka onoj koju prozivljava covjek
ukljucen u ritualnu operaciju ceremonijalne magije. Stvar je
jednaka. Energija je iste vrste, operacije su razlicite.
Sklonost okupljanja ljudske psihe oko energije simbola i
istovjetnost prozivljavanja rezultata bez obzira na krajnji
drugaciji rezultat, jer su ciljevi razliciti, govori o
univerzalnoj zakonitosti energija i mnogostrukoj primjeni, ali
uvijek na istoj, elementarno uvjetovanoj zakonitosti odnosa
covjeka i energije koja se dogadja, realizira kroz ljudsku
svijest, bez obzira kako ce se to nazvati. Mi to zovemo magija.

Ta vrsta energije nije od nekoga, ona je od svih. Podlozna je
samo i iskljucivo univerzalnim zakonitostima. Nije ni dobra, ni
losa, ni crna, ni bijela, ali to ne znaci da takva ne moze biti
njezina primjena. Dakle, ritual moze biti na stetu ili na
korist. To vazi kako za magiju tako i za recimo, politiku.
Okupljanje pod zastavama i ostalim simbolima moze biti i
priprema za osvajacki rat u ime "visih ciljeva".

Postati i biti Mag je ono sto je unutrasnja teznja svake
osobnosti koja tezi Istini. Tko u tome uspije, stigao je na
pocetak puta koji je samo njegov iako i drugi njime idu. Mag je
najveci Veliki putnik. Magija je vjestina izazivanja promjena u
vlastitoj svijesti po vlastitoj volji!

04.01.2007.

PIRAMIDA!!!!

Piramida - "inkubator" misaonih formi

"E.S.P. Laboratory" naziv je organizacije koja se bavi
ispitivanjem psihickih potencijala covjeka, a njeno sjediste
nalazi se u Los Angelesu. U jednom od njenih laboratorija
provodjeni su zanimljivi eksperimenti, u kojima je model
piramide koristen kao "inkubator" misaonih formi.

Al Manning, direktor organizacije, objasnio je da oblik piramide
djeluje kao pojacalo koje pojacava snagu misli, radi se zapravo
o koncentriranoj energiji. Clanovi te organizacije koja svoje
centre ima sirom svijeta, razmijenjuju informacije i iskustva, a
upotrebom piramide postizu uspjeh pri realizaciji svojih zelja.

Tehnika je jednostavna i ne zahtijeva nikakav okultni trening -
potreban je model piramide i cetiri komadica papira izrezana u
obliku trokuta. Papiri su obojeni - plavo za lijecenje, zeleno
za ljubav, narancasto za koncentraciju i jasnocu uma, i zuto za
intuiciju.

Izaberemo komad papira cija boja odgovara nasoj zelji, odnosno
cilju kojeg zelimo postici. Na primjer, zelimo li ozdraviti,
odabrat cemo plavi papir, a u slucaju poremecenih ljubavnih
odnosa odaberemo onog zelene boje.

Zatim na papir napisemo zelju, a ona mora biti izrazena sto je
moguce jasnije i jednostavnije. Ukoliko su nam misli zbrkane,
potrebno je pricekati dok ne postignemo zadovoljavajucu
koncentraciju. Uzmemo papir izmedju dlanova i nekoliko puta u
mislima ponovimo ono sto smo zapisali.

Zatim, vrh papirnatog trokuta presavijemo prema njegovoj bazi
koju ponovo presavijemo - tako da dobijemo papir podijeljen na
trecine. Papir tada stavimo ispod piramide koju postavimo
osnovicom u smjeru sjever-jug. Dlanove drzimo iznad piramide i
nekoliko puta ponovimo zelju.

Tijekom devet narednih dana, vise puta dnevno u mislima
ponavljamo nasu zelju, odrzavajuci misaonu komunikaciju s
piramidom. Zamislimo da energija misli ulazi na sjevernoj strani
piramide. Kada osjetimo da je misaona forma zadobila dovoljnu
snagu, izvadimo papiric ispod piramide i otvorimo ga. Drzeci
papiric za ugao, spalimo ga a pepeo stavimo u malu posudicu koju
smo cijelo vrijeme spaljivanja drzali u ruci.

Proces spaljivanja potreban je da bi oslobodili, sada vec snaznu
misaonu formu koja krece k svom ispunjenju. Nespaljen ne smije
ostati niti najmanji komadic papira, jer vatra, kao najjaci od
sveta 4 elementa, omogucava da se energetski nabijena misaona
forma ostvari i postane realnost na fizickom planu.

Iako se ovaj postupak nekome moze uciniti i pomalo neobicnim,
tisuce clanova ove organizacije ponavljale su ga vise puta i to
s uspjehom. Najpoznatiji clanovi organizacije su Shirley McLane
i James Coburn, a kako i sami kazu, velik dio svog uspjeha
duguju tom jednostavnom ali vrlo efikasnom postupku.


04.01.2007.

Woodooo!!!

SAMOINICIJACIJA - Osnovne informacije i uvod u Voodoo
inicijaciju.

....

Prije svega, podsjetimo se da rijec INICIJACIJA potjece od
latinskog "initium", sto znaci - pocetak. Dakle, rijec je o
uvodjenju i novom stupanju na stazu razvoja, o prvoj stepenici
ka kvalitetno visem nivou egzistencije. Ritual inicijacije
predstavlja simbolicno urniranje kandidata pri cemu se on
suocava sa agonijom smrti, a potom se sa mukama ponovo radja.
Ritualna smrt oznacava potpuni prekid sa dotadasnjim nacinom
zivljenja (egzistencijom) a zatim budjenje na sasvim novom nivou
na kome su mu otvorena vrata vjecnosti.

U Voodoo-u postoje "obicni" vjernici i oni koji su upuceni u
tajnu same srzi sistema, dakle – inicirani.

Nema nekog posebnog stupnjevanja u inicijaciji kao sto je to,
recimo u "Zlatnoj Zori”, Masoneriji, O.T.O.-u i/ili pak u nekim
drugim voodoo sistemima – gdje po vertikali nailazite i na 13
nivoa, i sl.

Radi navike da ovakve i slicne hermeticke sisteme gledamo hroz
njihovu hijerarhiju, uvjetno cemo ovdje izdvojiti tri
(horizontalna) nivoa inicijacije.

Prvi je KANZO i isti je popunjen odabranima koji su nazvani
HUNSI. Drugi je onaj na kojem se nalazi vecina MAMBO i HOUNGAN-a
a obiljezava se predajom ASONA. Treci stupanj je nazvan GAIN
ZIJE ("dobijanje ociju"). Na ovom najvisem nivou iniciranom se
predaje "vrhovna tajna". Do ovdje dolazi samo mali broj Voodoo
svecenika.

Osim nabrojenih, postoje i neke posebne vrste inicijacije. Takve
su iniciranje HUNSI za izvjesne specificne funkcije u Hounfor-u,
ili pak tzv. "INICIJACIJA POD VODOM". Nama je do sada poznat
samo jedan bijelac koji je iniciran na ovaj poseban i tajnovit
nacin. A rijetki su i Houngan-i ili Mambo koji su – prosli kroz
ovaj najtajanstveniji ritual inicijacije.

....

Prilikom inicijacije u Voodoo uocavaju se i psihoanaticki
momenti i to oni iz dubinske psihoanalize, ali je cijela stvar
zapravo puno slozenija. Nazovimo ju - plovidba Houngana,
usmjerena je i k vodama Kolektivnog Nesvijesnog ljudske rase
(vidjeti radove K.G. Junga). "Tajna" koja mu se daje ostaje u
njemu sacuvana kao u trezoru. Za nju se placa visoka cijena,
posebno tijekom perioda iskusenja. Tada je i izvojevana izuzetna
pobjeda. On je pobijedio sebe, izmijenio svoju licnost i dosao
do blaga. Alkemicari bi rekli - zlata ili Kamena Mudrosti. Tako
nesto se zaista cuva u "trezoru".

Inicirani sada funkconira na visem nivou, potpuno slobodan pa se
njime ne moze vise manipulirati ni na koji ovostrani ili
onostrani nacin.

Kada dodje vrijeme da kao "novo rodjeni" izadje iz gevoa, obucen
je u bijelo sto simbolizira njegovu cistocu i makrokosmicku
svijetlost. Nakon svojevrsnog krstenja koje prolazi, slijedi mu
i polaganje zakletve o bezuvjetnoj "sutnji", tj. cuvanju
otkrivene mu tajne.

Ovo bi bilo, ukratko isprican tijek one pocetne i "uvodne"
(naravno, izvana gledano) inicijacije. Za one vise oblike
inicijacije mozemo oznaciti one kojim se postaje Mambo ili
Houngan. Predstave radi, ova traje neprekidno dvadeset i jedan
dan. Sustina je ista — potpuna transformacija, ali i sami mozete
pretpostaviti u kakvom obimu i na kojem nivou svijesti.

4.

Nova Mambo ili novi Houngan po izlasku iz inicijaticke celije,
vidno su iscrpljeni. Dobivaju Ason kao sredstvo i simbol
sposobnosti da rukovode i vode druge kroz misterije zivota.
Sastavni dio, nazovimo ga priznanjem, je i dodjela "hrabrog
imena". Uistinu, trebala im je i imali su hrabrosti jos od
perioda iskusenja, tokom dugotrajne iscrpljujuce inicijacije,
ali i ta osobina oznacena novim imenom, biti ce im potrebna i
nadalje.

Htjeli biste spoznati tajne Voodoo-a ali pred sobom i nemate bas
neki izbor. Prvi je da preko turistickih agencija odputujete na
Haiti te da poprilicnu svotu novca odvojite za "kopiju
imitacije" inicijacije u Voodoo. Drugi je da pomalo od svega
toga saznate surfajuci Internetom. Treci je da procitate koju
knjigu punu opisa brojnih cuda ili da zahvaljujuci holivudskoj
filmskoj industriji imate na umu proizvod od kojeg vam se kosa
dize na glavi. Sto da ucinite?

Da li ste pomisljali da u okultnim (hermetickim,
ezoterijskim,...) sitemima postoji i samoinicijacija. Da, upravo
to - da sami sebe inicirate. Ovaj kurs je pripremljen bas u tu
svrhu. Znaci, da najprije udjete u Voodoo sistem
samoiniciranjem, a zatim se uvjerite u uspjesnost ovog cina kroz
konkretnu Voodoo praksu i rituale.

....

Kako bez Voodoo "svecenika"?

U ritualu samoinicijacije, u Voodoo sistem uvode vas Voodoo
svecenici, ili ako vam tako vise odgovara, ucitelji sa astralnog
plana. Budite sigurni i uvjereni da je to moguc i izvodljiv
kontakt. Tu su vasi duhovni vodici i duhovni nadzornici koji ce
vas, uz ovaj materijal, voditi kroz astralne kontakte sa Loa.
Ustvari, da mislite drugacije, ne biste ovaj tekst ni imali pred
ocima.

Neka vas jednostavnost ovog, pa i narednih konkretnih, ili bolje
receno - namjenskih, rituala ne odbije. I inace se
zapetljavanjem stvari samo golica masta a na kraju nista od
prakticnih rezultata. Kompliciranje zamara, a u ovu
jednostavnost je ulozeno puno truda. Zaista ne morate provoditi
besane iskusenicke noci na Haitiju. Dovoljno je da neko vrijeme
prije samoinicijacije citate teoretske stvari o Voodoou, budete
koliko toliko na tzv. zdravoj hrani ili odredjeni period zivite
poluasketski meditirajuci o svijetu duhova. Iskusenicke noci
provodite u svom Voodoo hramu, a taj hram ste vi sami. Loa
duhovi su tamo gde ste i vi.

Jasna je znatizelja da se ponesto odmah uradi na brzinu, ali i
carobni stapic treba napraviti. Stoga, niti jedan drugi ritual
se ne radi, ako prije toga niste uradili samoinicijaciju. Bilo
bi to beskorisno i neefikasno. Bilo bi to laganje samoga sebe i
uzaludno gubljenje vremena.

....

Vec znate da je karakteristika vode da upije energiju iz vanjske
sredine, a sada je u njoj akumulirana i snaga duhova.
Dostojanstveno, lagano i u tisini, pridjite prvo plavoj svijeci
i ugasite je. Brzo pljesnite rukama (dlanom o dlan) i
izgovorite: "Gotovo je sveti hoodoo Loa!".

To je sve. Sa samoinicijacijom ste zavrsili.

....

8.

Ne dozvolite da budete zbunjeni znacenjem molitvi. One su
koncipirane tako da, kao magijske formule, djeluju i onda kada
im prakticar ne poznaje znacenje. Pa ipak, da bi naslutili o
kojoj se vrsti duhova ovdje radi, sjetite se legende o
Atlantidi. Nije nepoznato da je to bio kontinent mocnih magova
koji su svoju praksu nastavili iz hramova na dnu oceana. Legenda
govori da oni postaju sve mocniji i mocniji kako prolaze godine
i vjekovi. Uostalom, bez namjere da se iskljucivo ovoj legendi
pripise najava danasnjeg vidljivog porasta interesa za okultno
(magijsko), ostaje nam da konstatiramo da je rijec o istinskom
rastu moci vantjelesnih inteligencija, tj. snaga. Ovog puta
uoblicenih kroz Voodoo.

Ispod povrsine Atlantika (Između Afrike i Haitija) je velika
suma stare Atlantide u kojoj boravi Stari kralj, mocni duh -
mag, Gospodar Suma. No, ispod mora je i Veliki Gospodar duhova
maga. Njemu potcinjene duhove ovdje nazivamo Hu duhovima.

A, u svijetu mrtvih je Veliki Kralj Mrtvih, kao i Kralj Vremena
i Vjecnosti. Njegove duhove nazivamo DU duhovima.

Najmocnije elementarne sile su skoncentrirane u ove dvije grupe
duhova. Loa mrtvih ce dolaziti sa sjeverne strane i vracati se
tamo. Tamo ste postavili na oltaru crnu svijecu. Duhovi morskih
magova dolaze sa zapadne strane svijeta. Tamo ste postavili
plavu svijecu.

....

Sada ste spremni da prakticirate Hoodoo rituale.

....

Ne budite razocarani. Ovdje su samo djelici onoga sto mozete
procitati i nauciti iz nase elektronske knjige: "Operativna Magija:
Kako da drugi cine ono sto vi zelite."


04.01.2007.

VILE!!!!!

NA VILINSKIM IZVORIMA
Šumske, vodene i planinske vile u najužem su srodstvu. Legende govore da su šumske vile najstarije. Postoje i "vile oblakinje" koje žive u niskim oblacima i cuvaju boga Peruna. Po nekim su pričama i planinske vile nastale od njih. Naime, dok su se odmarale u oblacima zaspale su pa ih je uhvatilo podnevno sunce. Zato su kažnjene tako da su bačene u planinu da žive na njoj.
Najbliže srodnice vila oblakinja su vile izvorkinje koje žive po izvorima, jezerima i potocima. Skrivajuci se pred ljudima, te se vile pretvaraju u labudove. Znaju imati i noge kao labudovi.
Gorske se vile obično nalaze pored gorskih izvora. Mlađe su srodnice vodenih i oblacnih
vila. Koliko je izvora u planini, toliko je i vila. Voda na izvoru zove se "vilinska vodica", nikada ne presušuje i uvijek je ljekovita, jer je posvecena vilinskim duhom koji je oblijece. Na tim izvorima u planini vile redovito piju vodu u podne. Ti nepresušni izvori samo tada i mogu presušiti. Vile, kako smo već culi, spremne su se i družiti s ljudima, cak i ljubav voditi, ali njihovi inace dosta rijetki muški predstavnici, vilenjaci, znaju za nas ljude biti vrlo opasni.
Treba se cuvati takvih kontakata! Jedan takav susret opisuje i Šime Balen u svojoj knjizi "Velebit se nadvio nad more..."
Prica se, naime, kako je neki podgorski lovac, tragajuci za divljim mackama u cik zore izbio pod samu glavicu Rožanskih kukova, ispod same kamene kupole. Umoran od veranja planinom, zastao je da se odmori i potegao usput iz povelike ploske lozovace. Htjede zadrijemati, kad odjednom primjeti da se nalazi na cistini s malim jezercem obraslim lopocima. Kako li se tek iznenadio kad je primijetio da na velikim listovima lopoča spavaju tri prekrasne djevojke u bijelim poluprozirnim svilenim haljinama koje su nestvarno lelujale na vjetru! Ne treba ni naglašavati da se radilo o vilama, a ne nekim običnim pastiricama. I one su njega primijetile i pocele ga pozivati k sebi. Tek što je poželio krenuti za njima, iza Rožanskih se kukova pojavilo sunce. U strahu pred suncem s kojim dolaze i vilenjaci da skupe zaostale vile i otjeraju ih u vilinske dvore, one pobjegoše.
Ni naš lovac nije casa casio; cuo je i on vec za nezgodna iskustva drugih u susretima s vilenjacima. Zato je pobjegao glavom bez obzira do prvog iduceg proplanka. Izgreben i poderan, preostalom je lozovacom manje oprao ogrebotine izvana, a više okrijepio dušu iznutra. Probudili su ga nakon nekoliko sati pastiri koji su slucajno prolazili.
O svom doživljaju nije volio pricati jer se bojao da mu ljudi neće vjerovati. Ipak, izlanuo se u gostionici u Jablancu kad je, dakako, ponovo uz nekoliko cašica lozovace previše, kako veli Šime Balen "pomunjasa i u svojoj se munjasiji izlajao pred jednim svojim prijateljem da je na Rožanskim kukovima naišao na vile i vilinsku vodu." Nepotrebno je i spominjati: onima koji su vjerovali u vile i price o njima bio je to još jedan dokaz o njihovu postojanju na Velebitu. A nevjerni Tome ponadali su se da pod Rožanskim kukovima ipak postoji izvor. Pokušali su ga pronaci, ali zasad uzalud...

30.12.2006.

Kurban Bajram

Zelim svim ljudima Islamske vjeroispovjesti za njihov najveci praznik zazeliti BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN.

28.12.2006.

Picture of Dorian Gray

Istina u slici Doriana Graya
 
Čuli ste za roman 'Tajna Doriana Graya' koji modernizirano prikazuje priču 'prodane duše vragu'? U ovom slučaju, za vječnu mladost i neokaljanost besprijekorne vanjštine kaznom koju nose grijesi dražesnog Doriana. Oni koji su ju pročitali shvatili su da se u pozadini priče krije pravo blago… Otkrijmo ga
Svatko od nas ima svoj alter ego... Samo je pitanje koliko mu tko dopusti da dođe do izražaja...
 
'Nemam ništa za prijaviti osim vlastite genijalnosti', izjavio je jednom prilikom brzopotezni Mr. Wilde, a umjesto komentara, upotrijebit ćemo izjavu jednog njegovog lika: 'Jesam li jako uobražen? Sve mi se čini da jesam!'. Kako ne bi ispalo da Oscarovu tvrdnju smatramo neutemeljenom, bitno je pojasniti da se radi o dotičnom lordu Henryju - kojemu je jedna od glavnih vrlina, uz neobičnu privrženost paradoksima, čista genijalnost!
Dobar i loš karakter - u jednom!
Onima zakinutima za kulturne užitke donosimo svu mudrost istinskog življenja koju je Wilde udahnuo svom glavnom liku Dorianu, čiji su se grijesi mogli vidjeti jedino na njegovom naslikanom portretu. Među njima se svakako ističu neki od njih poput nadalje navedenih:

'Danas svi ljudi umiru od neke vrste latentnog zdravog razuma, pa tek kad je već prekasno, otkriju da se jedino zbog svojih grijeha nikad ne kaju.'

Ovo je misao kojoj je funkcija iskazati onu staru, potrošenu 'carpe diem' (uberi dan) izreku zašto ponekad iskušati nove granice. Uvijek se svi trudimo postupiti najpametnije, no to nam rješenje rijetko kad donosi neko veće zadovoljstvo. Uostalom, i sami znate da su akcije 'lupanja po glavi' zbog stvari koje niste učinili, a mogli ste, puno češće nego kad su u pitanju kajanja zbog scenarija koje ste 'krivo' odigrali.

'Jedino su svetinje toliko vrijedne da čovjek za njima posegne'.
Scena iz filma 'Slika Doriana Graya'
Ono čega se čovjek najviše boji su promjene. Što god vam u životu predstavljalo ono nešto najsvetije - ljubav, prijateljstvo ili pak nešto drugo - svakako je vrijedno vaše intervencije. Svaki dan petljate s milijun nevažnih sitnica, a ono što vam je najbitnije, ostavljate sa strane. Dodirnite svaki aspekt života koji vam je ponuđen, posebno onaj do kojeg vam je najviše stalo, jer ćete u suprotnom, sigurno požaliti što niste!

'Kad me neka osoba privlači, ona me očarava izražavanjem svoje ličnosti, ma kakav taj izražaj bio.'

Eto odgovora svim onim zajedljivcima koji promatrajući neki par (koji ih se najčešće niti najmanje ne tiče) zlobno komentiraju: 'Suprotnosti se privlače?! Živi primjer preko puta!' Svaka osoba ima svoj 'osjećaj za lijepo', tako da ne možete svoja pravila postaviti kao opće zakone. Iako je izgled ono što nas u prvi mah može privući nekoj osobi, samo kad upoznamo izraz njene duše u stanju smo reagirati na sentimentalnom planu. Znate ono kad se osjećate kao da vas je netko toljagom klepnuo po glavi, nesposobni ste složiti rečenicu sa subjektom i predikatom, a osmijeh vam ne silazi s lica čak ni kad mama za ručak svečano posluži karfiol?! E dragi naši, to samo znači da vas je netko očarao svojom ličnošću.

'Jedina draž prošlosti je u tome što je – prošla.'

Ovo bi trebalo kao alarm postaviti iznad glava svim onim 'nesretnim' dušama koje još žive u sretnoj prošlosti. Što znači preboljeti? Preboljeti znači shvatiti da ste jednom bili jako sretni i to vrijeme sačuvati kao lijepu uspomenu minulog vremena i krenuti dalje te stvarati nove lijepe uspomene. I jučerašnji dan je mogao biti počašćen nekom srcu dragom uspomenom, no vjerojatno nije ako ste mu vi zagorčali postojanje odbijajući sudjelovati u njemu mučeći se slikama još dalje prošlosti.

Jedina draž prošlosti je uistinu samo ta što je prošla, što ste je jednom proživjeli i što imate tu mogućnost da je sačuvate, ne maltretirate, nego samo sačuvate i da vam nakon nekog vremena vrati osmijeh na lice svojim uspomenama. Živi se u sadašnjosti, jeste li toga svjesni?!

'Tek izrečena riječ daje stvarima njihovu stvarnost.'

Koliko puta vam se samo znalo dogoditi da danima razmišljate o nečemu, a da vas stvarna 'jeza' zbog dotičnog prođe tek kad to izgovorite na glas, bilo sam sebi ili nekom drugom. Koliko puta ste imali spremno objašnjenje, opravdanje, izliku, razlog ili teoriju koja vam je dok ste je vrtjeli u glavi savršeno zvučala, no kad ste je nekome pokušali predočiti jednostavno ili niste imali riječi, ili vam se cijela stvar više nije činila tako stabilna i čista.

Radi se o tome da smo negdje duboko svjesni naše podsvijesti i njene moguće nerealnosti pa tek izrečena riječ daje pečat stvarnosti. To je kao potpis na ugovoru, bez njega je ugovor samo list papira. I zato se ne bojte stvarnosti, govorite glasno i jasno, slušajte sebe i druge.

Živjeti život je najgenijalnija čovjekova sposobnost, znati kako ga živjeti jedan je korak dalje, a iskoristiti sve što život može pružiti... Time se samo veliki sretnici i znalci mogu pohvaliti.

Oscar Wilde možda nije živio onako kako je u teoriji znao da je za ljudsku dušu 'zdravo', ali zato je ostavio bogatu ostavštinu svojih savjeta koji svakim danom ljudima koji čitaju njegova djela otkrivaju te male tajne koje znače sreću. Pa eto vam onda još par citata iz Oscarove radionice koji bi vam mogli otvoriti oči da ugledate svu raskoš ovoga svijeta.
Slika Doriana Graya 'upila' je sve njegove grijehe
Dakle, među mudre izreke lorda Henryja spadaju i:

- Savjest i kukavičluk zapravo su jedno te isto. Jedino što savjest bolje zvuči pa se i više koristi.

- Za prijatelje biram lijepe ljude, za znance dobronamjerne, a za neprijatelje mudre. Utjecati na nekoga isto je što i udahnuti svoju dušu nekom drugom čovjeku.

- Jedini način prevladavanja iskušenja jest da mu se prepustimo.

- Ne tratite uludo zlato svoje mladosti slušajući uskogrudna zanovijetala, ne mučite se pokušavajući izbjeći beznadnim sudbinskim nedaćama, trošeći život i životne snage na neuku i prostačku svjetinu.

- Uništen je samo onaj život čiji je razvoj spriječen. Želite li razoriti nečiju ličnost, tog čovjeka trebate samo popravljati.

- Postoje samo dvije vrste privlačnih ljudi: jedni koji znaju apsolutno sve, i drugi, koji ne znaju apsolutno ništa.

- S ljudima do kojih nam nije stalo, nije teško biti prijazan.

- Ničim se čovjek ne ponosi kao kad mu se veli da je veliki grješnik.

- Ako neku stvar prešutimo, to je isto kao da se i nije dogodila.

- U današnje se vrijeme može preživjeti sve osim smrti.

- Sve postaje užitak ako se prečesto čini.

- Stvari koje čovjek smatra pouzdanima, nikad nisu istinite.

Nadasve je zanimljiv i njegov pogled na ljubav. U svakom slučaju, zapanjujuće je pročitati ovakve izjave, a da ih refleksno nemate potrebu zanijekati, iako će mnogi u njima pronaći istinu:

- Velika je šteta što čovjek nakon proživljavanja bilo kakve romanse ostaje potpuno neromantičan.
- Vjeran i postojan čovjek osjeća tek običnu, otrcanu stranu ljubavi, samo nevjerni promjenjivci mogu spoznati svu tragediju ljubavi.
- Mladi bi ljudi voljeli biti vjerni, a nisu, dok bi stariji rado varali svoje žene, a ne mogu. Zaljubljen čovjek isprva obmanjuje sebe, a kad priči dođe kraj, onda obmanjuje druge.

I šećer na kraju - žene!

One su mu osobito draga tema (iako su mu u stvarnom životu muškarci bili nekako draži), koju obožava stalno iznova analizirati. Ženama možda njegove izjave neće baš najbolje leći, ali nešto mu se mora priznati, stvarno ih je skinuo kak' spada:

- Žene ubijaju svaku romantičnost nastojeći da ona vječno potraje.

- Žene postupaju s nama kao što čovječanstvo postupa sa svojim bogovima. One nas obožavaju, a usto nam neprestano dodijavaju s nekim molbama.

- Žene nas nadahnjuju za stvaranje remek-djela, a zatim nas sprječavaju da ih doista stvorimo.

- Muškarac može biti sretan sa svakom ženom, sve dok je ne zavoli.

- Žena će očijukati s bilo kime, samo ako ima ljudi koji je pritom promatraju.

- O, kako li je grozno žensko pamćenje! Prava strahota.


13.12.2006.

Mistery

Prvog septembra/rujna 1994. godina americki novinar M. Drosnin je odletio za Izrael da bi tadasnjeg predsjednika tamosnje vlade Jicaka Rabina (Jizchak) upozorio na smrtnu opasnost koja mu je navodno prijetila.
Zbog nedostatka poznanstava, novinar i pisac iz Njujorka (New Yorka) je jednom Rabinovom prijatelju, piscu saimu Guriu (Chaim), predao pismo za Rabina. U njemu je bilo upozorenje na atentat, koji ce se kasnije uistinu dogoditi.
"Bojim se", napisao je Drosnin Rabinu, "da se nalazite u samrtnoj opasnosti, ali istovremeno smatram da se ta opasnost moze zaobici i izbjeci!..."

Lov na duhove!
Guri je smatrao, a to je saopcio i Drosninu da izraelski predsjednik tom upozorenju nece pokloniti previse paznje, ali je ipak predao pismo nadleznom ministarstvu.
sta se kasnije desilo vec odavno nam je svima poznato: 4. novembra/studenog 1995. godine Rabin je ubijen, ustrijeljen od jednog vjerskog fanatika. Rabin i njegova sluzba sigurnosti ovo su upozorenje, kao i velik broj prijasnjih, nazalost, smatrali neozbiljnim!
Na dan ubistva Rabina, Drosnin je na najgori moguci nacin dobio dokaze za svoje upozorenje. Jicak Rabin je ustrijeljen s leda od covjeka koji je sebe smatrao poslanim od Boga, a ono sto je u svemu istinska senzacija jeste cinjenica da je - ubistvo zapisano u Svetom pismu koja je, kako je poznato pisana prije 3000 godina! Upravo atentat u Izraelu bio je jos jedna potvrda i dokaz o postojanju tajanstvenog koda Biblije, sifriranog teksta kojim je, navodno, zapisana cjelokupna buducnost covjecanstva.
svojoj knjizi „sifra Biblije“ ("The Bibel Code") ovaj americki novinar nam otkriva, ako je istina, da su prakticno svi svjetski vazniji dogadaji vec davno zapisani u Bibliji. Pomocu matematickog izracunavanja izvedenog pomocu racunara, navodno se mogu dobiti prorocanstva iz izvornog teksta na hebrejskom jeziku.
"Rabinovo ubistvo nije jedini dogadaj naseg doba zapisan u Bibliji. Dodatno su tu jos i dogadaji kao sto su ubistva egipatskog i americkog predsjednika Sadata i Dz. F. Kenedija (J.F.Kennedy), Drugi svjetski rat, afera Votergejt (Watergate), Holokaust, tragedija Hirosime (Hiroschima), slijetanje covjeka na Mjesec, Zaljevski rat, pa sve do predsjednikovanja Bila Klintona (Bill Clinton). I sve to napisano je - „Bozijom rukom", navodi u svojoj knjizi ovaj americki novinar.
Drosnin je ozbiljan novinar „Vasington Posta“ ("Washington Post") koji je radio izmedu ostalog i na policijskim reportazama, te se njemu ne moze tako lako pripisati lakovjernost. Nakon ubistva Rabina njegova situacija se naglo mijenja, za njega na bolje.
- U trenutku kad se ostvarilo prorocanstvo koje je sam procitao u Bibliji, sifra Biblije mi je po prvi put zaigrala pred ocima kao potpuno jasna i izvjesna!...
Do sada je prica o prorocanstvima zapisanim u Svetom pismu zvucala preapsurdna da bi zaiteresirala veci broj strucnjaka. sifrovane poruke koje se navodno mogu naci u Bibliji predstavljaju potraga za duhovima, smatra Andreas Michel sa katedre za Strari zavjet na Sveucilistu u Tibingenu (Tübingen).
- Autori Starog zavjeta – dodaje on - nisu posjedovali takvu matematicko-unjetnicku spoznaju svijeta da bi svoje tekstove mogli sifrirano zapisivati!...

Ubica koji želi ubiti!
Dodatni dokazi za one koji vjeruju u postojanje koda Biblije dolaze iz matematike: Elijahu Rips je matematicar u pjescanim zgradama Hebrejskog sveucilista u Jerusalemu, smjestenom na brezuljku iznad „Vjecnog grada“. Odatla se pruza magican pogled ka Faseldonu, ka starom gradskom zidu - idelno mjestu za inspiraciju?
Ripsovo specijalno podrucje je takozvana grupna teorija, matematicki element moderne fizikalne teorije.
- sifra Biblije je kompjuterski program! - objasnjava izraelski naucnik.
Zajedno sa dvojicom izraelskih kolega, fizicarom Doronom Witztumom i Joavom Rosenbergom sa jerusalemskih Visokih tehnoloskih skola - Rips je tekst Biblije podvrgnuo jednom programu za desifriranje. Posao je trajao sve do 1994. godine kada su u glasovitom znanstvenom casopisu "Statistical Science" objavili svoja iznenadujuca saznanja pod naslovom "Konstante slova u Knjizi".
Oni su prvo izabrali 300 hebrejskih pojmova koji imaju slicna znacenja, kasnije su tome dodali imena, dane rodenja i smrti 66 najpoznatijih Jevreja koji su zivjeli izmedu IX i XIX stoljeca. Tada su sve to skupa tretirali kao jednu cjelinu, jedan tekst, bez praznog prostora izmedu rijeci i znakova. Tada su u tom tekstu, u kome je bilo jedan do drugog 304.805 znaka, potrazili prethodno izabrana imena.
Racunar je poceo kombinirati slova tako sto je kombinirao prvi sa drugim, pa sa trecim... sa hiljaditim itd. Onda je kobinirao to isto samo sa pocetnim drugim slovom. Na kraju je tako prosao sva slova.
Upozorenje za Rabina je bila kombinacija slova redanih - svako cetvrto, dvanaesto ili petnaesto slovo teksta. Ako pri citanju znakova preskacemo odredeni broj slova, dobivamo citak tekst. Rijeci kao: "Rabin", "Amir", "Tel Aviv" i godina ubistva. Poprijeko preko Rabinovog imena mogu se naci rijeci: "Ubica koji zeli ubiti".
Da li je to sve samo slucaj?!...

Zapanjujuće otkriće
Izraelski matematicar je objavio svoje iskustvo u vezi sa Zaljevskim ratom.
- Racunaru smo dali zadatak da nade ime - Saddam Hussein. To smo ucinili posto smo se uvjerili da je kombinacija slova koji daju trazeni pojam povezana nekom matematickom logikom. U podrucju koje je ukazivalo na zaljevski rat nasli su se pojmovi kao: "Scuds", "ruske rakete" kao i datum pocetka rata i ime "Hussein".
Za Michaela Drosnina to je bio neoborivi dokaz za postojanje ove sifre: sve rijeci tvore neku vrstu ukrstenice. Tako se moze ispitati da li se rijeci medusobno povezanog znacenja nalaze jedna blizu druge. Tako se uz pojem "Bill Clinton" nalaze pojmovi "Predsjednik", kod "Sletanje na Mjesec" nalaze se pojmovi "Svemirski brod", "Apollo 11", kod rijeci "Hitler", nalazi se rijec "Naci", kod "Kennedy", rijec "Dallas"... Zar to moze biti puki slucaj?!...
Da ce jedan renomirani strucni casopis publicirati ovakve tvrdnje nisu se ni sami autori nadali. Robert Kass, koji je 1994. godine bio izdavac "Statistical Science", kaze da su citaoci u pocetku bili skepticni sto je normalna reakcija.
- Mislim da niko u to vrijeme ovu fantasticnu teoriju nije prihvatao kao nesto ozbiljno - navodi sef Odjela za statistiku americkog univerziteta Carnegie Mellon u Pittsburghu. – Svi su mislili da tu pstoji neka caka, ali nisu znali koja i kako je otkriti...


A da bi se uvjerijo da kod Biblije uistinu postoji, Rips je novostvorenom programu podvrgnuo jos neke tekstove, na primjer, prijevod Tolstojevog "Rata i mira". Ali, trazena su se imena, podaci i datumi mogli naci jedino u Bibliji i to, kako navodi, u sifriranom obliku. Za odlucujuci eksperiment izraelski je matematicar od 32 imena i 64 podatka napravio oko 10 miliona razlicitih kombinacija, od kojih je samo jedan jedini par bio tacan. Rips je ponovo pohranio podatke u racunar da bi saznao koja od 10 miliona kobinacija daje zadovoljavajuci rezultat. I ispostavilo se da je zadovoljavajuce rezultate mogao naci samo u – Svetom pismu!

Ovo prevazilazi logiku!...
Robert Kass je, nakon svega, dao trojici ekspeata da provjere njegova otkrica i oni su to ucinili. Kad su sva trojica potvrdila korektnost statistickih postupaka i brojeva, Kass je odlucio da objavi rezultate. Harold Gans, zaposlen u tajnoj sluzbi SAD na poslovima desifriranja, cuvsi za ovu pricu bio je odmah ubijeden da moze naci dokaze za obaranje teorije o biblijskom kodu.
Da bi otkrio "u kom grmu lezi zec" on je ispisao 64 osobe i to ne samo njihova imena, nego i mjesta rodenja i smrti. Rezultat ga je sokirao.
- Niz leda mi je prosla neka hladna jeza, sjeca se Gans. - Imena gradova su odgovarala imenima osoba nadenim u Bibliji.
Australijski statisticar, Abraham Haofer, jedan je od onih koji su uporno kritikovali tezu o sifri u Bibliji:
- Pri analizi tolikog broja podataka, neminovno je da seodredene mustre pojavljuju – kaze on. – Ali, ovo prevazilazi logiku i postojece zakone vjerovatnoce!
Sljedece analize su Drosnina jos vise uvjerila u ispravnost svoje teze. On i koautor Doron Witztum su oko pojma "holokaust" potrazili jos neke pojmove i pronasli rijeci kao sto su: "Njemacka", "Berlin", "Eichmann", „Ciklon B"... Matematicar Piatetski-Shapiro sa Yale univerziteta, kome je Drosnin medu prvima pokazao svoje analize, pun je zbunjenosti i odusevljenja:
- Ovdje je rijec o jednoj inteligenciji koja je izvan naseg znanja i shvatanja - mi govorimo o Bogu. Jedini siguran odgovor je Bog!...
U Svetom su se do sada otkrili jos neki zanimljivi podaci: propast njujorske burze 1929; Beethoven, Bach, Picasso, izbor Natanjahua na vlast uz koje je jos stajao i nadimak "Bibi", udar kometa na Jupiter u julu 1994. i Treci svjetski rat kao najava posljednje apokalipticne borbe na Zemlji 2112. godine.

Atomski napad se nije desio!
Dana 26. januara 1996. godine otkriven je podatak koji je Drosnina uzbudio: U vecernjim satima 6. maja 1996., Libija ce napasti Izrael atomskim oruzjem! Nasao je nacina da razgovara sa Peresom, tadasnjim predsjednikom izraelske vlade. Razgovor je tekao ovako:
PERES: Za kad je predskazan napad?... sta mozemo uciniti.
- To je upozorenje, a ne predskazanje, odgovorio je Drosnin i time relativirao svoje upozorenje. On je jednostavno od biblijske sifre napravio naku vrstu prorocanstva, a la Nostradamus, kakva vec odavno poznajemo.
sesti maj je, srecom, prosao bez atomskog napada, ali Drosnin, ne umije objasniti kako to da se to nije dogodilo. Gdje je pogrijesio?
Na Drosninovo pitanje - da li je u Bibliji skrivena proslost ili buducnost - odgovara Rips:
- Sve ste je bilo, jeste ili ce biti!
A kako je ovo moguce u jednom tekstu od samo 304 805 znakova?
- Teoretski ne postoje ogranicenja za broj informacija sadrzanih u jednom tekstu! - odgovara matematicar iz Jerusalema. - Broj skrivenih informacija se ne moze otkriti, cak i ako nije beskonacan.
Na taj nacin su se Rips i Drosnin nasli u situaciji slicnoj vulkanolozima ili onim koji prate pokrete Zemljine kore i koji stoje pred dilemom kad ce se dogoditi sljedeca katastrofra, kako bi blagovremeno i tacno obavjestili gradonacelnika koji bi trebao evakuirati grad. Zemljotres iz 1995. godine u Kobeu u Japanu je takode pojam koji je Drosnin nasao u Bibliji. Osim toga, nasao je jos i ove rijeci: "Kobe", Japan", "Vatra", "Veliki zemljotres", sa tacno navedenom godinom.
Mozda se uz pomoc desifriranja Biblije stvarno moze procitati proslost i predvidjeti buducnost. Mozda mozemo predvidjeti sliljedeci atentat ili neki dogadaj planetarnih razmjera, ko sto je bio udar komete prije 65 miliona godina, koji je unistio dinosauruse...
Ali, onima koji sifrirane poruke nalaze u Bibliji, takode bi se moglo desiti nesto slicno sto se dogodilo Kasandri. Lijepi Apollon je bio u nju zaljubljen i obecao joj - ako mu uzvrati ljubav - pokloniti dar proroka. Kasandra je prihvatila ponudu i dobila moci proroka, ali se oglusila o svoje obecanje. Tada je Zeusov sin ucinio da lijepa Kasandra ostane prorocica, ali je ucinio i da je niko ne slusa niti joj vjeruje!

30.11.2006.

blog!!!!

ako hocete posjetite moj drugi blog(nije o paranormalnom)!!!!!

http://ejlalove.blogger.ba/.

PUSSA

26.11.2006.

Misterije paralelnog svijeta

Evo sada nekoliko cudesnih pojava,dogadjaja i moci...
TELEPORTACIJA
Let kroz paralelne svjetove
Mogu li se cvrsti objekti dematerijalizirati i ponovo pojaviti na nekom drugom mjestu? Neki slucajevi to potvrduju, ali je pitanje kako ih objasniti.
Ujutro 6. maja 1878. Johan Celnar, profesor fizike i astronomije na univerzitetu u Lajpcigu, sjedio je sa Henrijem Slejdom, americkim medijem, u sobi za eksperimente iz parapsihologije. Niko drugi nije bio prisutan. Iznad stola za kojim su sjedili, Celner je držao obje Slejdove ruke. Minutu kasnije okrugli drveni stolic koji je stajao u blizini poceo je da se ljulja tamo-amo a gornja daska se podigla iznad ruba stola za kojim su sjedili, zatim je okrugli stolic polako kliznuo ka ovom stolu, malo se nagnuo unazad i skliznuo ispod njega.
Sljedecih minuta se ništa nije dešavalo i Slejd se upravo spremao da konsultuje svoje "duhovne kontrolore" o tome šta treba da ocekuju, kad je Celner bacio pogleda ispod veceg stola i sa zaprepaštenjem otkrio da je okrugli stolic netragom nestao. Zatim su njih dvojica pretražili sobu, ali stolic nisu našli! Kao da je u zemlju propao.
ZACUDJUJUCA POJAVA
Celner i Slejd su zatim ponovo zauzeli svoja mjesta, stavivši ruke iznad stola. Slejd nije mogao napraviti nikakav neprijmijecen pokret. Nakon pet minuta Slejd je vidio svjetlosti u vazduhu, kao što se to obicno dešavalo prije nego što su mu se dogadali paranoramlni fenomeni. Ni Celner niti iko od njegovih kolega nisu nikada vidjeli ova svjetla kad su bili prisutni sesijama sa Slejdom. «Dok sam okretao glavu, slijedeci Slejdov pogled prema plafonu iza mojih leda», sjeca se Celner, «iznenada sam primijetio na visini od 1,5 metra onaj okrugli stolic kako se sa nogama okrenutim naviše spušta na sto za kojem smo sjedili…»
Ovo nevjerovatno svjedocanstvo opisuje teleportaciju - išcezavanje materije i njeno ponovno pojavljivanje na istom ili drugom mjestu. Ovaj je fenomen, navodno, usko povezan sa ostalim slicnim fenomenima - prolaskom jedne materije kroz drugu i vezivanjem cvorova bez ljudske pomoci, o cemu izvještavaju mnoga svjedocanstva iz prošlosti.
I druge sesije sa Slejdom, kojima je prisustvovao Celner, rezultirale su "nemogucim" kretanjima predmeta: u nekim slucajevima sami od sebe su se vezivali cvorovi na vrpci, koži ili cak svinjskom crijevu dok ih je Celner držao ili ih jednostavno samo posmatrao. Jedna seansa cija je namjera bila da se povežu dva drvena prstena nije uspjela - ali se seansa završila tako što su ta dva prstena balansirala «na memoguc nacin" na središnjoj nozi okruglog stolica ciju smo teleportaciju vec opisali.
Kad se taj dogadaj zbio, stolic je bio izvan Slejdovog domašaja. Da bi se ti prstenovi navukli na nogu stola, bilo je potrebno rastaviti sto na dijelove pa da ga ponovo sastaviti!
CUDESNE MOCI SAI BABE
Celnerovo djelo o parapsihološkim fenomenima sastoji se od nekoliko debelih svezaka, ali je samo neznatan dio ovog materijala dostupan javnosti. U njemu se nalazi i izvještaj objavljen 1932. godine u casopisu «Journal» americkog Udruženja za parapsihološka istraživanja. Izvještaj je napisao V. Batn, tadašnji predsjednik Društva, koji je prisustvovao eksperimentima medija Mardžeri Kandon.
U tim eksperimentima duh Mardžerinog umrlog brata, Voltera, navodno je stavljao i vadio male predmete iz raznih vrsta kutija, najcešce kartonskih, zatvorenih samoljepljivom trakom, te cvrsto zakljucanih drvenih i metalnih kutija. Ovo je radeno više puta, a za to vrijeme Mardžeri Kandon je bila vezana za stolicu. Kad su ti predmeti teleportirani iz kutije u kutiju bilo je lako provjeriti tu cinjenicu.
Godinama kasnije, Uri Geler je tvrdio da je uspjevao teleportirati ne samo manje predmete nego cak i ljude i životinje, ali to nikada nije i znanstveno potvrdeno. Ipak, mnogi uglednici bi se zakleli da se jedne prilike Geler iznenada pojavio na ustakljenoj verandi svog prijatelja Andrije Puharica u Osining, u državi Njujork, nakon što je trenutak prije šetao Menhetnom, koji je od Osininga udljaljen jedan sat vožnje automobilom.
Indijski guru Sai Baba je posebna prica. Njegova specijalnost je materijaliziranje malih predmeta; najuobicajeniji poklon je sveti prah vibhuti, praškasta siva supstanca, koja se koristi za lijecenje. Zapadnim parpsiholozima koji su ga posjetili nikada nije dozvoljeno da mu nametnu neku kontrolu. Medutim, Karlis Osis i Erlendur Haraldson uspjeli su, navodno, da prekontrolišu jednu od Babinih haljina i nisu našli na njoj džepove ili neka druga skrovita mjesta. A nije bilo ni znakova vibhutija niz rukave, što bi se moglo ocekivati ako ga je Baba istresao iz rukava u ruku.
INTELIGENNTNI PROJEKTILI
Primjeri ociglednih teleportacij, prenošenja materije kroz materiju, poznati su i kao "slucajevi kucnih duhova" u kojime se u zatvorenim sobama dešavaju nevjerovatne pojave, najcešce kamenje ili drugi predmeti pristižu iz - niotkuda. Ponekad nisu vidljivi sve dok ne udare u neki predmet. Možda se najpoznatiji slucaj ove vrste dogodio 1903. Neki geolog, V. F. Grotendik, izvodio je geodetska mjernja na Sumatri. Jedne noci dok je spavao u kolibi pokrivenoj debelim slojem lišca, odjednom ga je probudilla «kiša» kamenja koje je padalo po njemu i svuda oko njega.
To se ponovilo i sljedece noci dok je ležao budan. Ocito, kamenice su dolazile s krova ali on nije mogao naci rupe u lišcu kroz koje je kamenje prolazilo. Uz sve to, kada je trecu noc pokušavao da uhvati poneki kamen, on bi istog casa promijenio pravac! To se ponovilo nekoliko puta.
"Inteligentni projektili" ove vrste nisu neobicni u "slucajevima kucnih duhova". Ali, u velikom broju slucajeva dešavalo se da odredeni predmeti misteriozno išcezavaju, mada postoji samo jedan kratki znanstveno obradeni izvještaj koji potvrduje istinski nestanak nekih predmeta.
NEPOZNATE DIMENZIJE
Dogodilo se to nekoj gospodi Kogelnik u Londonu 1922. godine cije je kucanstvo mjesecima uznemiravano raznim nestašlucima "kucnog duha". Ali jednoga dana dzbilo se nešto krajnje nevjerovatno. Njen muž prica:
"Kad je moja žena vidjela kako joj sjekira nestaje pred ocima izašla je iz sobe. Sve se ovo dogodilo izmedu 10 sati i podneva."
Može se navesti znatan broj prilicno uvjerljivih slucajeva teleportiranja - išcezavanja i ponovnog pojavljivanja – razlicitih predmeta. Postoji sve više dokaza da nam se to dešava u svakodnevnom životu. Telepatija se javlja mnogo cešce, ali ni teleportacije zasigurno nisu tako rijetke kako bi se moglo pretpostaviti na prvi pogled.
Šta sve ovo znaci?
Odgovor leži, kažu neki parapsiholozi, u cinjenici da prostor ima i cetvrtu dimenziju, ili cak i više nama nepoznatih dimenzija. Drugim rijecima kad se predmeti pojavljuju ili išcezavaju, oni se tada krecu cetvrtom ili jednom od tih dimenzija.
Ovo je savršeno razumna hipoteza, ali naravno postoje i dodatna objašnjenja. Jedna hipoteza kaže da predmeti postaju nevidljivi samo privremeno. Ali, ona ne bi mogla da objasni izlazak predmeta iz zatvorenih kutija. S druge strane, halicinacije - jedno drugo cesto ponudeno objašnjenje - ne mogu objašnjavati slucajeve u kojima se odvija trajna strukturalna promjena - kao što su cvorovi na Celenrovim vrpcama. Tamo gdje je materija prošla kroz drugu materiju u obicnom trodimenzionalnom prostoru, ona je možda rastavljena, prenesena atom po atom i opet ponovno sastavljena. Ili su možda doticni atomi ucinjeni "pasivnima" i nekohezivnim, tako da nisu djelovali jedni na druge dok su prolazili jedan kroz drugi?!…
PARALELNI SVJETOVI
Neki znanstvenici teleportaciju objašnjavaju "kvantnim provodenjem", u kojem jedna atomska cestica na "nemoguc" nacin prodire kroz barijeru energije: cestica se vidi kao da se probija kroz neku barijeru koja je suviše visoka da bi se preskocila. Možda bi se moglo i prihvatiti da je transpot materije kroz materiju fenomen "kvantnog provodenja" ali se tada postavljaju mnoga druga pitanja na koja znanost još uvijek nema racionalne odgovore.
Ako cetvrta dimenzija uistinu postoji ona otvara zapanjujucu mogucnost postojanja beskonacnog broja drugih dimenzija – koje cine neogranicen broj univerzuma paralelnih sa našim. A to vec prelazi u – znanstvenu fantastiku!
 
23.11.2006.

Prica 2

 

Ispuni ugovor s Vragom
Obitelj Brandhauser iz srednje Slovačke je prokleta. To o njoj tvrdi nekoliko stanovnika grada. Priče o povezanosti s vragom raširile su se po okolici brzinom munje. Što je zapravo u svemu istina?
Prokletstvo obitelji Brandhauser počinje još u 19.stoljeću. Tada je, navodno, jedan od članova obitelji potpisao ugovor s vragom. Nije ga ispunio, i zbog toga vrag već više desetljeća podsijeća njegove potomke na dug, koji obitelj prema njemu ima!
Glasine o našoj povezanosti s vragom stare su godinama. O njima mi je pripovijedao već moj pokojni otac - kaže (1996.god) danas 76-godišnji Karlo Brandhauser. - "Mislim, da to tada otac nije uzimao za ozbiljno i pričao mi je to kao kuriozitet" - objašnjava dalje Karlo i dodaje: "Ne, ne sjećam se da se u vrijeme mog djetinjstva u našoj obitelji dogodilo nešto, što bi potvrđivalo ove očeve priče".
Usprkos tome, Karlo Brandhauser, najstariji član obitelji u listopadu 1995.godine - na dan svog rođendana - kao prvi od živućih potomaka dobio je poruku od vraga.
Poruka je bila napisana crvenom tintom (kasnije se utvrdilo da je to bila krv) i sadržavala je na latinskom slijedeće riječi: "Ispuni svoj ugovor s vragom". Poruka u obliku papirnatog svitka, bila je stavljena u malu trubu, sličnu vražjem kopitu.
Najprije sam pomislio kako se netko sa mnom grubo našalio, i smatrao sam to malo neprimjerenim poklonom za čovjeka mojih godina - nastavlja priču stari gospodin. - "Samo nisam znao tko i zašto se šali na moj račun. Nitko iz obitelji si to ne bi dozvolio".
Na loš vic se zaboravilo. Kada je na dan svog rođendana, dva tjedna kasnije, dobila isti takav "poklon" njegova 55-godišnja kćerka Marija, a zatim istom prigodom početkom prosinca i njezina kćerka, 36-godišnja Ana, cijela stvar postala je više nego sumnjiva i vrlo ozbiljna. Nitko iz obitelji nije imao velikih neprijatelja, dapače, obitelj Brandhauserovih bila je kod mnogih ljudi uvijek vrlo cijenjena. "Postepeno smo eliminirali sve mogućnosti da bi nas netko htio prestrašiti." - kaže Marija - "Nismo pronašli ni moguće zastrašitelje, ni motiv, koji bi ih u tome mogao voditi. Tada smo počeli tražiti uporišnu točku u prošlosti."
Nakon mjesec dana uspjeli smo otkriti dnevnik Kornela Brandhausera, mojeg pradjeda. Dnevnik je bio žut, a neke njegove stranice su poispadale. Otkrili smo da su Kornela zanimale okultne, nadprirodne pojave. Na jednom mjestu u dnevniku pronašli smo zanimljiv dio: "Danas sam potpisao ugovor, koji će odrediti sudbinu roda Brandhausera idućih desetljeća. Nadam se da će to moji potomci, a i svi daljnji njihovi potomci znati cijeniti." Ovaj dio otkriva da je Kornel Brandhauser mogao s nekim tajanstvenim potpisati nekakav poseban ugovor, jer je inače bio vrlo precizan u opisivanju svojih poslovnih poteza. Samo na ovom mjestu nema nikakvih pojedinosti.
Karlo Brandhauser tome dodaje: - "Kornel, moj djed, umro je kada je meni bilo samo devet godina, tako da ga nisam imao prilike bolje upoznati. Ipak, jednom me odveo u svoju sobu, pokazao mi horoskope, kristalnu kuglu za gatanje i ostale druge okultne rekvizite. Za mene, tada dječaka, bile su sve to vrlo zanimljive stvari, ali nisam točno znao čemu služe. Nisam razumio ni neke djedove priče, koje mi je pričao. Bile su strašne, ali zanimljive. Moj je otac uvijek govorio kako je moj djed čudak. U takvom mi je sijećanju i ostao."
Ono što najviše začuđuje jeste analiza. Njome je utvrđeno kako je upotrijebljeni papir na svicima star oko 150 godina (!) a poruke su doista ispisane krvlju, i sve tri su u najmanjoj crtici identične. Obitelj Brandhauser čeka što će se dalje događati.

15.11.2006.

Scary prica

Prije nekih desetak godina na autoputu u Hercegovini,jedan momak,vozac kamiona,je vozio neke stvari prema Hrvatskoj.Na jednom mostu u blizini autobuske stanice,vidio je jednu predivnu,mladu djevojku koja je stopirala.Stao joj je jer je izgledala pravo privlacno,i bila je obucena u kratku mini traper suknicu,i kratki bijeli topic.Predstavila mu se,i zamolila ga je da je odveze u obliznji gradic.Momak je odmah pristao,iako je do tog mjesta,bilo najmanje pola sata voznje,ali to njemu nije smetalo,jer je zelio saznati sto vise podataka o toj djevojci,jer ga je neodoljivo privlacila.Pricali su o svemu i svacemu,ona mu je rekla kako ima vjerenika za kojeg se treba udati krajem mjeseca i kako joj za sada sve u zivotu ide savrseno,ali vozacu je opet sve izgledalo nekeko cudno...djevojka nije bila ni blijeda kao duh ili nesto slicno,ali iz nekog cudnog razloga ona je njega plasila.Priblizavali su se tunelu i djevojka ga je zamolila da malo pozure,jer ce se njezin vjerenik ljutiti ako ne stigne za deset minuta.Momak ju je poslusao.Kada su usli u tunel,cuo je neko cudno krckanje,ali u tunelu je mracno pa nije mogao vidjeti sta je to bilo.Kada je izasao iz tunela,okrenuo se prema djevojci da je upita je li ona cula krckanje,ali nje nije bilo.....On se je prepao i stao je na najblize prosirenje da vidi da nije preslau zadnji dio kamiona,ali nje nije bilo.Nastavio je put ali se je sve okretao da vidi ima li je gdje za njim...nje nije bilo.Kada je stigao kuci odmah je otisao da spava jer ga je bilo previse strah da bi sjedio ili gledao TV.Ujutro kada se je probudio otisao je do kamiona i na onom mjestu gdje je djevojka sjedila,nasao je dvije burme.....PRETPOSTAVIMO DA SU OD DJEVOJKE I NJEZINOG VJERENIKA ......................................................... ............... .............. ..................................................................
13.11.2006.

Prica!!!!

DUH SA LINIJE 401
 
 
Leona Parana,bila je jedna od onih ljepotica meksickog porjekla,kakve se mogu vidjeti samo u filmovima.Po nagovoru jedne drugarice prijavila se na konkurs za stjuardese Isterna,i pobjedila je iz sva tri razloga:Govorila je tecno spanjolski i engleski,a vrlo dobro je govorila i francuski.Nacinom govora i opstim ponasanjem i na kraju zbog svog atraktivnog izgleda.Te noci bila je rasporedjena na liniju 401 za Majami,iako je tek izasla iz Isternove skole za domacice aviona.
-Leona!-doviknu joj starija kolegica iza ledja-sidji dole i donesi dvije vecere u pilotsku kabinu!
Djevojka potvrdi glavom,i odmah poslusa.Leona podje prema rernama sa poredanim tacnama koje su se podgrijavale.Ali,rernu kojoj je prisla nije mogla otvoriti.Dok se petljala oko elektronskog dugmeta za podesavanje temperature,koje je inace i oslobadjalo staklena vrata na rerni,ona osjeti neciji dodir po lijevom ramenu....
-Dozvolite!-rece srednjovjecni uniformisani covjek sa naocalima na bijelom licu.
Mlada djevojka se bez rijeci pomjeri u stranu,a oficir dodirom ruke oslobodi tvrdoglavi uredjaj koji skljocnu i rerna se otvori.
-Oh,hvala vam kapetane!-nasmjesi se ona ljupko.
-Ja nisam kapetan-rece onaj ozbiljno.-radim kao aero-inzenjer.
Leona se jos jednom ljubazno osmjehnu i poce da izvlaci dvije tacne sa vec naslaganom hranom.Kada se opet okrenula,onaj oficir je vec nekuda bio nestao.Leona se popela na gornji sprat i unijela jelo u pilotsku kabinu.....
-Ah hvala!-preuze kapetan prvu tacnu a kopilot drugu.
-Zahvalite vasem kolegi-smijesila im se djevojka ljupko-da mi nije pomogao da otvorim rernu,bojim se da biste jos cekali.
Tu se Leona s onim istim smjeskom okrenu malo udesno prema u glu u kojem je sjedio aero-inzenjer.Bio je to mladic tridesetih godina,potpuno crne kose i bez naocala!Djevojka se zbunila.
-Gdje je onaj drugi gospodin? -Upita je mladic zainteresovano.
Onaj sto mi je maloprije otvorio rernu.Ima naocale i predstavio se kao aero-inzenjer.-i dalje se smjesila
Utom kapetan poce da kaslje jer se od necega zagrcnuo.
-Sreli ste dolje covjeka u uniformi Isterna,sa naocalama?-upita je on ostavljajuci tacnu sa hranom po strani.
-Da-potvrdi Leona.
-Oh boze!-uzbudi se kapetan.-zar opet!?
Dok su trojica pilota izmjenjivali znacajne poglede,Leona ih je promatrala sva zabrinuta.Ona omisli da se radi o nekom,kompaniji vec poznatom dusevnom bolesniku koji se opet uvukao u avion,izdavajuci se za pilota agencije.
Kapetan se saze i izvadi iz torbe jednu kovertu i iz nje izvadi slike trojice muskaraca u uniformi Isterna.
-Da li je to bio jedan od ovih?-pruzi joj kapetan slike u koje se Leona zagleda i bez dvoumljena prepozna Don Repa.
-Bio je to ovaj gospodin.
-To nije moguce!-rece kapetan vise za sebe.
-Nesto nije uredu?-poce Leona da panici.
-Gospodin s kojim ste kako tvrdite maloprije razgovarali bio je nas pilot i poginuo je u nesreci prije nekih osam mjeseci.
Leoni tek tada proletje glavom nedavni razgovor koji je na tu tema vodila sa jednom drugom stjuardesom.Njene velike tamne oci cudno se izvrnuse i ona se mlitavo srusi na uzani pod pilotskekabine.
-Dodjavola-bilo je sve sto je kapetan jos rekao.
Dok je mladi avio-inzinjer pokusavao povratiti Leonu kapetan dohvati svoj dnevnik leta,svesku u koju se moralo zapisati sve vaznije sto se desavalo tog dana.Na zalost svi oni listovi iz tih dnevnika za koje su neke novinske kuce poslije nudile hiljade dolara,bili su istrgnuti i nestali bez traga!Kompanija Istern ocigledno nije nista prepustala slucaju....
 
Uzeto iz knjige:PARALELNI SVIJET od B:D:BENEDIKTA
12.11.2006.

Tower of London

Pojave duhova, lanci koji zveckaju, hladni vjetrovi koji povremeno zapušu, sve se to može čuti ako se svrati, barem tako kaže legenda, u Tower of London. Iako je prošlo 900 godina otkako je sagrađen, a služio je između ostalog kao zatvor te mjesto egzekucije nekih najkontroverznijih likova iz engleske povijesti. Upravo je na tom mjestu kralj Henry VIII. dao odrubiti glavu svojoj drugoj supruzi, Anne Boleyn.

Unutrašnji dio ove građevine uključuje i Krvavi toranj koji je tako nazvan jer su u njemu ubijeni engleski kralj-dijete Edward V. i njegov brat, vojvoda od Yorka, Richard Plantagenet. Bio slavni Tower of London uklet ili ne, mora se priznati da je bio jedno od najmračnijih poprišta engleske povijesti, gdje su glave gubili brojni uglednici koji nisu bili po volji tadašnjih okrutnih vladara i čiji duhovi, kaže legenda, lutaju njegovim odajama.
12.11.2006.

Atlantida

Atlantida

Priča o Atlantidi stara je tisućama godina i već jednako dugo intrigira ljudsku maštu. Radi se o mitskom otoku čije postojanje nikad nije znanstveno utvrđeno, budući da nikakvi ostaci koji bi se sigurno mogli nazvati ruševinama Atlantide nisu pronađeni. Gotovo svaki istraživač kao polazišnu je točku uzeo Platonove dijaloge Timeja i Kritiju koji su još uvijek jedini izvor znanja o Atlantidi.

Na temelju radova grčkog zakonodavca Solona, Platon je vjerovao da se izgubljeni otok nalazio naspram Herkulovih stupova (Gibraltara), da ga je nastanjivala visokorazvijena civilizacija i da je uništen prije devet tisuća godina jakim potresom i poplavom u samo jednom danu i jednoj noći. Međutim, tragovi Atlantide nisu otkriveni iako su je različiti znanstvenici smještali u Ameriku, Skandinaviju, na Kanarske otoke, Šri Lanku...

12.11.2006.

My NeW bLoG

CAO;

Ovo je moj novi blog.Bit ce na njemu svasta,paranormalne pojave,svjetske misterije,najlepsi gradovi...

Nadam se da ce vam se svidjeti.